Miroslav Škoro kao predsjednik? A zašto ne?

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 22. 5. 2019.


Dolaze nam europski izbori. Napisao sam tri kartice teksta o Europi, izborima i Hrvatima, što je previše računajući da je ovo volonterski blog, a nekako mi je tekst bio pregorak. Ukratko, kampanja za euroizbore je bila duga, dosadna, naporna i nije donijela ništa zanimljivo. Dave nas mediji s Uljanikom, što se mene kao Panonca tiče, čini mi se da je brodogradnja uzaludna djelatnost koja debelo od Jugoslavije guta novac i nikada, ali nikada nije bila profitabilna, a navodno da su tamo ostali samo administrativci (dakle okretači papira), a pravi istinski radnici su odavno dali otkaz i našli si posao. Svakom vrijednom radniku iz Uljanika želim novi posao, veliku plaću, zdravlja i sreće. Ukratko, sve ono što i sebi želim.

Ovako javno, pa starom običaju, ipak ću prognozirati rezultate izbora. HDZ pet komada, SDP tri komada, Živi zid jedan komad, NZH-HSP jedan komad, platforma Možemo jedan komad. Koga zanima zašto, nek' me slobodno odvede na objed ili na večeru, rado mu ispričam. Euroizbori su dosadna i naporna priča. Bolje da krenemo na buduće predsjedničke izbore.

Među prvima u javnom prostoru sam u veljači 2014. pisao da Kolinda Grabar-Kitarović može skinuti Ivu Josipovića s trona. U to doba, rejting-efendija je bio apsolutni vladar medijskoga prostora, nedodirljivi predsjednik Hrvatske kojem se ulagivalo iz medijske scene 85-95% novinara, sigurni pobjednik izbora i sve ostalo što se pisalo, uz nekakve krajnje nadrealne pokazatelje iz anketa po kojima su ga svi voljeli i obožavali. Navodno svi. Valjda svi osim nekolicine novinara, pokojega informatičara s paprenim humorom, Milorada Pupovca i još dva, tri zlobnika, jer su ankete pokazivale da čak simpatizeri HDZ-a glasaju za dr. Ivu br. 2.

Onaj prvi dr. Ivo je već naveliko tada imao problema s pravosuđem. Znate njega, dr. Ivo Sanader. Njega su mediji isto bezgranično obožavali. Kakva mu je popularnost u Rementincu, ne znam, ali čovjek ima zlatni jezik, pa nekako mi se čini da mu nije loš renome među zatvorenicima.

Koliko je anketama za vjerovati? Brexita mi, ne baš puno. Ali ankete pokazuje trendove. Svaki inteligentni čovjek zna da desničari širom Zapadnog svijeta odbijaju odgovarati na ankete i da svaka anketa zbog toga naginje na lijevo. To ljevica česti koristi kao oblik samopromocije, koji se ujedno obija i ljevici o glavu.

Trendovi u svijetu i u Europi jesu da naizgled politički outsideri dobivaju političku pozornost, pogotovo oni s dobrim smislom za humor, kao što su Beppe Grillo u Italiji ili pak relativno mladi predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij. Grillo je već u političkoj mirovini, ali Zelenskij je tek na početku. Zajedničko im je da nisu došli tek tako u oko javnosti, oni su dugogodišnji javni radnici u neku ruku, pogotovo Zelenskij koju je kroz svoju tv seriju u kojoj je glumio predsjednika de facto imao kampanju prije kampanje. Ukrajina je umorna od rata, vojska je probušena ruskim špijunima, zapravo je čudesno da je ukrajinska oružana sila uspjela geografski zaustaviti rusku unutrašnju agresiju, ali činjenica je da se zemlja strašno istrošila u svakome pogledu i da predsjednik Zelenskij će ići na dogovor da se rat završi.

Denis Kuljiš je dobro primijetio te europske trendove pred koji mjesec, u veljači je kandirao Željka Pervana za mjesto na Pantovčaku. Tu je pogriješio, Pervan je jedan duboko intiman čovjek, koji voli čitati, beskrajno obožava svoju obitelj, poprilično se ne boji ući u fight s autoritetima, ali uvijek mi se čini da istinski ne voli masu (npr. njegovi česti govori o Mozartu) i da je totalno cijepljen od bilo kakve želje za političkim djelovanjem. Od ovoga zadnjega nije cijepljen Pervanov prijatelj Miroslav Škoro.

Ankete ne stoje baš uvijek na strani Kolindi Grabar-Kitarović najbolje, što bi mene veselilo na njezinog mjestu, jer to je samo dobro. Ali, sasvim je racionalno reći u ovome trenutku reći da Kolinda Grabar-Kitarović dobiva izbore u drugome krugu, jer oporba trenutno je razdrmana i zapravo ne postoji. Zoran Milanović je crvena krpa za svakoga glasača desnice, ali i centra. Štoviše, mislim da bi u HDZ-u otvorili šampanjac da se Zoki kandidira. Ostatak ekipe s lijeva nikakve šanse.

Hrvatska prati europske trendove u toliko da je većina glasačkoga tijela desno nastrojena. SDP nikada nije dobio nikakve izbore. Ivicu Račana je krajnje naivno na vlast doveo Dražen Budiša i bez tadašanjeg HSLS-a, SDP ne bi primirisao vlasti, a nije da je HDZ zaslužio ostati na vlasti. Slično je tako Zorana Milanovića na vlast doveo Mladen Bajić kada je stavio HDZ na optuženičku klupu, a Jadranka Kosor nije znala kako animirati glasače. Po svim istraživanjima, SDP-ovo glasačko tijelo izumire, HDZ je nešto malo bolje stoji, a mlađarija najviše glasa za Živi zid. Nije čudo da najveće stranke se ne brine zbog odlaska mladih. Glasači izumiru, ali elite ostaju. HDZ i SDP imaju jednaki problem s mlađim glasačima.

Miroslav Škoro ove izbore nema šanse za pobjedu, ali ako se nastavlja pojavljivati u anketama, sigurno će rasti iz mjeseca u mjesec. Pogotovo ako ne bude ništa radio na kandidaturi. Škoro je godinama u očima javnosti, uz to što je pjevač, bio je diplomat, saborski zastupnik, poduzetnik je, kao i vinogradar. U međuvremenu je doktorirao. Svejedno, ima auru outsidera i nekoga tko zastupa maloga čovjeka. Zvuči poznato? Bio je tamo jedan vicmaher iz Slavonije i osvojio je dva predsjednička mandata, a zvao se Stipe Mesić. Opasni su ti komičari, jako opasni.

Miroslav Škoro kao predsjednik? A zašto ne? Za razliku od nekih drugih, nešto je i napravio u životu. Iako Predsjednik Republike ima vrlo male ovlasti, to je i dalje funkcija s dosta autoriteta jer se bira na neposrednim izborima. Sve dok Sabor ne promijeni Ustav i zakone, bit će to vrući izbori. Živi bili, pa vidjeli!


NAKNADNA PAMET (2024.):
Iako sam uglavnom dobro predviđao rezultate izbora, zeznuo sam se dva puta. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa! Prvi puta kod pojave Mosta, drugi put kada je Zoka odlučio ići na Pantovčak. Škoro se pokazao nestrpljivim i nije mu se zapravo dalo u politiku, a skinuo je puno glasova Kolindi Grabar-Kitarović.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.