|
Priča o mojoj malenkosti, ali i o nekim minulim vremenima
Rođen sam 1984. u Zagrebu, odrastao sam u
Novom Zagrebu, gdje sam završio OŠ Trnsko, koja je u osamdesetima
i devedesetima bila jedna od najboljih škola u Zagrebu. Dani ponosa i
slave za novozagrebačko školstvo. Postojala je jedna velika konkurencija
među novozagrebačkim školama koja je bila tako nesocijalistička. Novi
Zagreb se u zadnjih trideset godina promijenio, podosta povećao i u odnosu
kada sam ja u njemu provodio svoje vrtićke i osnovnoškolske dane podosta
promijenio, što je prirodan proces. Generacije rođene u osamdesetima
rasle u nekome drugome svijetu i odgajane su u sasvim drugačijem duhu,
jer nitko nije pretpostavljao da ćemo živjeti u cyber vremenima.
Novozagrepčani su specifični ljudi, vrlo lokalpatriotski nastrojeni,
naučeni na rad, disciplinu i sitne životne radosti, koji doduše ne bježe
od toga da kažu što misle.
Jedina prava novozagrebačka župna crkva
tada je bila Crkva sv. Križa u Sigetu. Dolazim iz vjerničke obitelji,
vrlo dobro se sjećam kraja osamdesetih i tada je naša crkva bila
praznija, ali skladnija. Zlatne su bile godine župnikovanja fra Emanuela Hoška i fra
Ilije Vrdoljaka. Obadvojica su blago preminula u Gospodu. Fra
Emanuel se visoko vinuo u hijerarhiji franjevačkoga reda na svjetskoj
razini, a bio je izvrstan crkveni povjesničar. Fra Ilija je bio nomen
est omen (ime je znak), fizički i duhovno čovječina,
izvanredni propovjednik, kvalitetan organizator, a i bogomdan pastoralac
za djecu. Čini mi se da su franjevci prekasno prepoznali njegove
izvanredne darove, provincijal (provincijalni ministar) bio je od 2014.
do 2020. Bili su svakako ljudi svoga vremena.
Svoje školovanje sam nastavio u Četvrtoj
jezičnoj gimnaziji, koja se tada nalazila u Utrini, a danas prebiva
na Kajzerici. Tada je bila stroga škola, a nadimak Alkatraz spoj
je lude discipline i činjenice da je zgrada (danas samo Prve) gimnazije
neodoljivo podsjećala na zatvor. Tada je Četvrta imala možda najjaču
humanistiku u gradu (pokojna prof. Dubravka Kozina (mr. sc.), pokojni prof.
Mladen Avalon, još uvijek živi prof. Ljubo Koraj i prof.
Jozo Lončar). Danas takav tip discipline je znanstvena
fantastika. Ali najbolje što sam ponio iz te ustanove jesu prijateljstva
koja još i danas gajim.
Visoko školovanje sam 2003. započeo na
studiju politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu,
gdje sam bio studentski predstavnik, što je bilo otrežnjujuće životno
iskustvo. Pozitivna strana, postao sam pravno pismena osoba.
Politologija je jedna od najljepših znanosti na Zapadu. Internet nam je
dao da čitamo predivne analize američkih i britanskih politologa.
Zavidna je količina produktivnosti među angloameričkim autorima.
Paralelno sam 2006. upisao sveučilišni
studij teologije na Teološkom fakultetu 'Matija Vlačić Ilirik' s
pravom javnosti. Prva sam osoba u povijesti današnjeg
Sveučilišnog centra koji je taj studij završila u roku, tj. svih 10
semestara na vrijeme, što nije čest slučaj za hrvatske teologe. Na
studiju sam bio odlikaš, što možda još rjeđe za naše domaće bogoslovne
prilike, pogotovo s
obzirom na radne navike studenata ove drevne znanosti. Politologiju na kojoj sam
imao ravno 4.0 napustio sam 2008., nakon odslušane tri godine.
Imao sam sreću da su mi predavali sjajni profesori, kao pokojni
Davorin Peterlin (prebivao i predavao u Oxfordu i Dublinu), fra Tomislav
Z. Tenšek (vrlo vjerojatno posljednji veliki organizator Crkve u
Hrvata, a pritom izvanredni intelektualac), fra Božo Lujić
(bosanski franjevac u najboljem smislu te riječi), biskup
Valentin Pozaić (čovjek paprenoga smisla za humor) te još živi o. Jure Zečević,
ali i mnogi drugi. Teologiju ne bih upisao da nije bilo na
politologiji profesora kao što su Ivan Padjen, Davor Rodin ili
Zoran Kurelić. Nevjerojatno je koliko pojedini ljudi djeluju na
nas.
Od akademskih zgoda, također od 2014.
do 2016. pohađao sam i Poslijediplomski doktorski studij Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci, konkretno predstudij, gdje sam bio
odlikaš. Pravo je fascinantna znanost.
Novinarstvom sam se studentski bavio još na
politologiji, a od 2011. sam postao profesionalac. Radio sam u svim
oblicima novinarstva, osim na radiju. Iskusni sam bloger. Za IKA-u sam bio klasični terenac,
s Robertom Knjazom sam surađivao na više emisije (npr. I to je Hrvatska,
Klasici narodu, Svlačionica, Najveće svjetske fešte, Pametan kao kokoš,
tvrdoglav kao magarac), bio sam kolumnist i komentator na više portala, a
portalski novinar (multitasking je blaga riječ) bio sam oko dvije
godine. Političko novinarstvo, ali i kultura, uska su mi
specijalizacija, naravno uz religijske teme. Više o mojem radnom
iskustvu ovdje.
Prošlih godina oživio sam interes za
znanstveno publiciranje (provjeriti ispod bibliografiju).
Pet godina sam pisao za vecernji.blog.hr -
Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar
život. Trenutno pišem za
tockazarez.hr
i često za
Vijenac
Matice
hrvatske.
Član sam Matice hrvatske, strukovne udruge HNiP i Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva.
U HNiP-u sam krajem 2019. izabran za Predsjednika Etičkoga foruma HNiP-a.
Zadnjih godina sam dio sedmeročlanoga povjerenstva na Projektu
poticanja kvalitetnog novinarstva Agenciji za elektroničke
medije, jedne vatrogasne mjere RH u kojoj se
pokušava spasiti kritičko novinarstvo i novinare od raznih pritiska
dajući im sredstva za rad na vlastitim istraživačkim projektima.
Također sam član-osnivač riječkoga Centra
za međureligijski dijalog, gdje pokušavamo u praksu provesti neke
plemenite zamisli.
Znanstvena bibliografija:
Izvorni znanstveni članci:
-
Hrvatska
starokatolička crkva u Srbiji i Vojvodini od 1926. do 1944., u:
Religija i tolerancija, svezak 12., broj 21 (2014.)
Radovi u
zbornicima:
-
Utjecaj Fjodora M. Dostojevskog na rad i djelo Andreja Tarkovskog,
u: Dostojevski, ideje, prijepori (uredili Tihomir Cipek, Goran
Gretić, Sibila Petlevski), Zagreb (2025.)
-
Studentska pobuna 1895. u Zagrebu i njezini odjeci,
u:
Prilozi za povijest Sveučilišta
u Zagrebu, (uredio Velimir Veselinović), Zagreb (2025.)
-
Populizam i religija u Hrvatskoj - Primjeri i praksa (Milan Bandić,
Ivan Grubišić, Ivan Pernar i Marin Miletić),
u: Populizam u medijima i politici (uredio Velimir Veselinović), Zagreb (2022.)
-
Radnički sindikati u socijalnom nauku
Katoličke crkve, u:
Sindikati između rada i kapitala (uredili Maroje Višić i Miroslav Artić),
Zagreb (2022.)
-
Nacionalizam i populizam u političkoj misli
Ante Starčevića i Eugena Kvaternika. Bog i Hrvati! Jesu li pravašima
Hrvati izabrani narod?,
u: Populistički duhovi vremena i izazovi demokraciji. Studije o
populizmima (uredio Velimir Veselinović), Zagreb (2021.)
-
Friedrich Engels, reformacija i rano
kršćanstvo. Kratki doprinos za dijalog marksista i kršćana, u:
200 godina Friedricha Engelsa (uredili Maroje Višić i Miroslav Artić),
Zagreb (2020.)
Prikazi knjiga:
-
Reza Aslan
Zelot - Život i vrijeme Isusa iz Nazareta,
u
Kairos, svezak 8., broj 1. (2014.)
-
Miroslav Akmadža - Katolička Crkva u komunističkoj Hrvatskoj: 1945. -
1980., u Kairos, svezak 7., broj 2. (2013.)
-
Ivo Banac - Hrvati i
Crkva: Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti,
u
Kairos, svezak 7., broj 2. (2013.)
-
Mihail
Riklin -
Komunizam
kao religija:
intelektualci i oktobarska revolucija, u Kairos,
svezak 6., broj 1. (2012.)
-
Gianni Vattimo - Vjerovati da vjeruješ
u Kairos, svezak 4.,
broj 2. (2010.)
-
Martin Luther - Veliki i Mali katekizam
u Kairos, svezak 4.,
broj 1. (2010.)
Popularno-znanstveni članci:
-
Simboli NK Dinamo i zastave na utakmici Dinamo-Crvena zvezda 13.
svibnja 1990. u Grb i zastava, broj 9. (2011.)
|