|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 25. 2. 2014.
Ante Starčević nosi sa svakim
pravom naziv Oca Domovine. Višeslojna pojava, cinik, pacifist, vrhunski
obrazovan mislilac, teolog, filozof, političar. Grad Zagreb posljednjih godina
nudi više alternativnih turističkih tura.
Jedna od onih koji se nude. slijedi trag zagrebačkih bordela iz 19. stoljeća.
Navodno visokomoralna katolička Hrvatska imala je pregršt bordela. Uz Zagreb,
jedan drugi biskupijski grad, Križevci, također bio je Meka i Medina seks
industrije u 19. stoljeću. Pobožni hrvatski katolički muži naveliko su išli
prijateljicama noći, ako su to mogli platiti.
U sklopu navedene turističke ture, možemo čuti kako u to doba posao političara i
zastupnika nije bio uopće plaćen, pa po predaji, Ante Starčević bio je
računovođa zagrebačkih bordela u Tkalčićevoj ulici, a također bio je u
dugogodišnjoj vezi s madame jednog zagrebačkog bordela. Osobno, u mojim očima
ovo čini Antu Starčevića još većom ljudinom nego što je bio, jer se nije
bojao licemjerne javnosti. Njegov najveći politički protivnik, đakovački biskup
Josip Juraj Strossmayer i duhovni otac Jugoslavije, imao je najmanje
jednu stalnu priležnicu. Odlazak u bordel, još u Kraljevini Jugoslaviji, bio je
standardni obrazac ponašanja prosječnog hrvatskog muškarca. Hrvatski vrhunski
pisci Ante Kovačić, August Harambašić i Vladimir Vidrić bili su žrtve
sifilisa kojega su pokupili u spomenutim bordelima.
Ovako, na prvu ruku, ovaj možda i malo ciničan uvod stoji tu samo da bi razorio
jednu sliku našega naroda kao ultimativno moralnog i bezgrešnog. Nekako, kroz
povijest, nikada se nismo pretjerano držali do onog što bi se nazivalo
kršćanskim moralom. Što iz puke činjenice da smo bili europska sirotinja i da
smo trebali preživjeti, što iz činjenice da smo oduvijek bili dio Europe i
europskog kulturnog kruga, a Europa, nažalost, bila je i ostala licemjerna.
Ovdje nikada nije prolazila desna ideologija bazirana na lažnom moraliziranju. U
hrvatskoj desnoj političkoj misli, bilo kod Starčevića, bilo kod Stjepana
Radića, nekakvo moralno čistunstvo nikada nećete pronaći. Kao što je krajem
studenog 2013. na Teološkom četvrtku na Kaptolu, izrekao umirovljeni političar
dr. Tonči Tadić, vi možda možete dobiti izbore na moralno-vjerskima
temama, ali vi ne možete voditi državu na tim principima. Politika se jedino
može voditi na ekonomskim načelima. To mora biti bistro svakom desničaru u
Hrvatskoj da je ekonomija ključ politike, a ne moraliziranje.
Dolaze predsjednički izbori ove godine. Predsjednik nije moćna figura, ali je
važna. Pogotovo za diplomaciju zemlje. Predsjednik Josipović posljednjih
godina nije napravio ništa značajno na diplomatskom polju. Za vrijeme zajedničke
vladavine Zorana Milanovića i Ive Josipovića, Hrvatska se posvađala s
Njemačkom i Mađarskom, a to su njena dva glavna europska politička partnera.
Mađarska je od početka rata podupirala Hrvatsku, a to što ima gospodarske
interese u Hrvatskoj, to je valjda samorazumljivo. Njemačka je još više
iskoristila svoj utjecaj na Hrvatsku šireći svoju ekonomsku moć. Što bi opet
trebalo biti samorazumljivo. Mi diplomatski stojimo vrlo loše i to je jedino što
se može reći o Ivi Josipoviću.
Kolinda Grabar-Kitarović je profesionalni diplomat. Riječ je o
obrazovanoj, pametnoj ženi koju je s ino-ministrice maknuo Sanader, što može
biti samo pohvalno. Ono što je još važnije, bila je veleposlanik u Sjedinjenim
Američkim Državama, dakle stručnjak je za najvažniju svjetsku silu. Uostalom, za
razliku od ove vlasti koja lomi kičmu pred Londonom, za Hrvatsku je bio i ostao
važniji Washington. Dakle, po svojoj stručnosti, Grabar-Kitarović idealna je
hrvatska predsjednica. Uostalom, žene u hrvatskoj politici manje su iskvarene
nego muškarci. Jadranka Kosor je bila sposobniji i pošteniji premijer od
Ive Sanadera i Zorana Milanovića, pokrenula je oštru kampanju protiv
korupcije koju je ova vlast napustila, držala je uništeno gospodarstvo u stanju
da pliva u mutnoj vodi, dok je ova vlast potopila hrvatski gospodarski brod.
Sasvim je očito da hrvatskoj politici treba netko sposobniji da malo pokrene
diplomaciju i da barem na tome području prosperiramo, kada je očito da se
nalazimo u ekonomskom bezdanu. Ovdje treba netko tko je prokušan i tko je
iskusan. HDZ je lud ako ne kandidira Kolindu Grabar-Kitarović. Jer je jedina
osoba na desnici koja je pomirljiva i koja može sasvim realno pobijediti Ivu
Josipovića.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Među prvih pet tekstova u javnosti koji je ovo predlagao, a možda i prvi.
Kolinda Grabar-Kitarović je postala predsjednicom.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|