Zašto je u Zagrebačkoj katedrali pravoslavni oltar?

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 26. 3. 2019.


U Prvostolnici ima više pokrajnjih oltara, onaj glavni i vrlo vidljiv posvećen je Majci Božjoj. Naslovno pitanje se može ponekad čuti od kojega obrazovanijeg turista, većina ne vidi baš neku pretjeranu razliku, jerbo ljudi se utvaraju da svašta znaju, pogotovo kada su u pitanju nogomet, ljubavne veze i vjera.

Oltar svete braće Ćirila i Metoda nalazi u lijevom bočnom brodu Katedrale. U plitkoj niši, lijevo se nalazi kip svetoga Ćirila, a desno kip svetoga Metoda. Na glavama im je episkopska kruna i odjeveni su kao biskupi. Svetoga Ćirila prepoznajemo po tome što u lijevoj ruci drži svitak, a u desnoj štap isprepleten s dvije zmije. Sveti Metod pak u lijevoj ruci drži knjigu, a u desnoj istočni ili pravoslavni križ. Ispred niše nalazi se crno raspelo sa zlatnom aureolom. U luku iznad oltara, pet je medaljona s prikazima anđeoskih glava.

Lijevo i desno od niše mozaici su anđela na zlatnoj podlozi. Lijevi anđeo u ruci drži latinički natpis, a desni glagoljički. Sa strane dva su stupa s bizantskim kapitelima. Cijeli oltar, osobito zbog mozaika zlatne pozadine djeluje bizantski, tj. pravoslavno ili istočni. S ovim ovako kunsthistoričarskim opisom oltara započinjemo današnju priču, a nadajmo se da sam pomogao nekom srednjoškolarcu koji će ga izguglati i prepisati u jednom od onih eseja koji se pišu.

Katolička crkva iz svoje perspektive Istočne crkve zvati će baš tim nazivom, a u njih će pribrojiti Stare istočne ili predkalcedonske crkve (koje su u petom stoljeću odvojile od kršćanske ekumene), Pravoslavne crkve te Istočne crkve sjedinjene s Rimom. Teško da se može u pravoslavnoj crkvi pronaći oltar zapadnoga stila, ali u katoličkih crkava je to vrlo moguće naći. Papa Ivan Pavao II. svetu braću Ćirila i Metod(ij)a je 1980. proglasio suzaštitnicima Europe, računajući da su oba brata biti zaređena na crkvenom Istoku prije raskola, teško da se ih može prikazivati nekako drugačije nego istočno ili pravoslavno. Važni su nama Slavenima, iako se u jednom razdoblju češka historiografija vrlo trudila da dokaže da nisu nogom stupili u Češku.

Jedna od biskupija zagrebačke crkvene pokrajine je i Križevačka eparhija nastala 1777. Za vrijeme FNRJ/SFRJ pokrivala je sve grkokatolike (katolike bizantskoga obreda). Imao sam najbolju namjeru pisati nešto o nastanku njezine prethodnice Marčanske biskupije ili eparhije 1611., ali tema grkokatolika je zapaljiva. Koga zanima ova tema više, iz hrvatske perspektive postoji sveobuhvatno djelo povjesničara Zlatka Kudelića s Hrvatskoga instituta za povijest koji je karijeru posvetio ovome pitanju, riječ je o knjizi Marčanska biskupija: Habsburgovci, pravoslavlje i crkvena unija u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini (1611. – 1755.), iako ima 540/590 stranica, smatram da se lako čita.

Ajmo reći da kod srpsko-pravoslavne strane ovo djelo izaziva blago kazano negativne reakcije, pa je tako Srpsko narodno vijeće u RH kao svojevrsni protuodgovor izdalo 2015. knjigu Žumberački uskoci - unijaćenje i odnarođivanje Dragana Vukšića, umirovljenoga pukovnika JNA, koji je za vrijeme oružane agresije na Hrvatsku i BiH bio na visokom položajima u vojnoj diplomaciji. Sapienti sat. Možemo reći da hrvatska i srpska historiografija nikada neće naći zajednički jezik na ovim temama.

Poslije raspada Jugoslavije, početkom 21. stoljeća Križevačka eparhija se krenula rastakati. Sveta Stolica 2001. stvorila je Apostolski egzarhat za Makedoniju, koji je 2008. odvojen od Križevaca, a prošle godine izdignut u eparhiju, pa tako možemo bez problema govoriti o Makedonskoj grkokatoličkoj crkvi s oko 15 tisuća vjernika.

Vjernici u Srbiji su 2003. dobili Apostolski egzarhat u Srbiji i Crnoj Gori, koji je 6. prosinca 2018. pretvoren u Eparhiju svetog Nikole u Ruskom Krsturu, koja ima oko 20 000 vjernika, uglavnom Rusina, Ukrajinaca i Rumunja. Eparhija je još uvijek dijelom iste crkve kao Križevačka eparhija. Kako se ta Crkva zove? To mislim da nitko ne zna, vatikanska CNEWA naziva to Grkokatoličkim crkvama u bivšoj Jugoslaviji, a opis vjernika kao da je pisao netko iz SPC-a. Generalno odnos vatikanske diplomacije spram grkokatolika je po meni blago problematičan, pogotovo spram Ukrajinaca koji se trenutno nalaze u vrlo delikatnoj situaciji, a spram Hrvata-grkokatolika isto nije blistav.

Cijela ova storija iz današnja posta vezana je uz činjenicu da je grkokatolički biskup Nikola Kekić otišao u mirovinu, te da Križevačka eparhija ima novoga apostolskoga administratora, protojereja Milana Stipića, koji je relativno mlad čovjek, kako je to objavljeno 18. ožujka ove godine. Budući upravitelj eparhije rođen je 1978. u Bosanskom Novom, iz obitelji koja je s jedne strane grkokatolička, a s druge strane rimokatolička. Prognanik, diplomirao je kod prof. Jure Zečevića, što ulijeva povjerenje da će krenuti ispravljati krive Drine profila koje piše CNEWA.

Protojerej Stipić je vrlo zaposlen svećenik, rastrgan na više strane, graditelj i obnovitelj grkokatoličkih crkava, a boravio je i u Ukrajini. Uvođenje u službu apostolskog administratora biti će u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima 13. travnja 2019. Tako relativno mlad i sposoban čovjek da dolazi na čelo jedine nam grkokatoličke biskupije s negdje oko 20 tisuća vjernika u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, ulijeva nadu i stvarno je lijepa vijest iz smjera Rima.

Biti grkokatolik u Hrvatskoj nije jednostavno. Žumberak kao središte grkokatoličanstva ostao je gotovo bez mladih i srednjovječnih, kao graničarski kraj bio je grozno tretiran od svake vlasti, a danas situacija je više nego teška. S druge strane, grkokatolike u Hrvatskoj, njihove potomke, bilo Hrvate, bilo Rusine i Ukrajince, krasi jedna izvrsna radišnost. Istočna duhovnost koju nudi bizantski obred možda će u budućnosti zanimati više Hrvate. Tko zna.

Zaželimo svim grkokatolicima u Hrvatskoj i BiH svu sreću i ljubav da se održe i procvatu, jednako tako puno blagoslova budućem apostolskom administratoru, jer ide dobrim putevima svete braće Ćirila i Metodija, kojima je i posvećena zagrebačka grkokatolička Konkatedrala na Gradecu.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Rijetki naslov-navlakuša koju sam ikada koristio!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.