|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 12. 1. 2016.
Zadnje četiri godine SDP je vodio kulturni rat s hrvatskim
centrom i hrvatskom desnicom. Kako Milanović nije Bismarck, koji je izgubio svoj
Kampf protiv Katoličke crkve u Njemačkoj, nekako se nije daleko došlo. Štoviše,
mlađe generacije su po svem sudeći uskogrudnije i antiliberalne kao nikada do
sada u povijesti Hrvatske. Po nekom tipičnom slavenskom ključu, a taj je što se
jače pritišće - time se dobiva kontraefekt, Milanovića vlast je proizvela
glasače ekstremne desnice za koje je HDZ jednostavno preblag.
Ovoga vikenda Julienne Bušić u Večernjem
listu i Ivo Banac u Jutarnjem listu dotaknuli su se sličnih tema, a to je
pitanje nacionalne kulture. Julienne Bušić, kao naturalizirana Hrvatica, supruga
najvećeg tragičara borbe za slobodu Zvonka Bušića, primijetila je da u
razgovorima između HDZ-a i MOST-a resor kulture je gotovo ignoriran, iako će po
svem sudeći na mjesto ministra možda doći ipak sposobni Jasen Mesić.
Banac je upozorio da Milanović planira pojačati borbu na kulturnom planu
i upotrebio je još jači izraz, a taj je "Kulturkrieg za mlade" (dakle od borbe
/der Kampf/ je prešao k ratu /der Krieg/). S obzirom na dosadašnje "uspjehe", to
se samo može obiti SDP u glavu, što je dio članova i simpatizera SDP-a jako
dobro shvaća, primjerice Gvozden Flego.
Lako za SDP, ovo se najviše može obiti Hrvatskoj o glavu. Julienne Bušić i Ivo
Banac imali su sreću da su odrastali na slobodnom liberalnom Zapadu, u
Sjedinjenim Američkim Državama, da su u Hrvatsku došli poslije tzv. demokratskih
promjena i da se očito ne boje javno izražavati svoje mišljenje, za razliku od
domaće većine koja je uspješno prošla socijalističko pranje mozga i plače se za
dobom kada se išlo na radne akcije, kralo po firmama i slobodno tuklo žene.
Da se razumijemo, ja nisam nekritički
raspoložen spram povratnika sa Zapada. Pred dvije godine sam pisao tekst pod
nazivom
"Bartulica, Batarelo, Stojić: Zašto nisu dobri domaći kadrovi?" u
kojem sam sasvim otvoreno kritizirao nadbiskupa Bozanića koji istinski
prezire kadrove koji niču u domaćim katoličkim obrazovnim institucijama. Za
Bozanića hrvatski kadrovi su fuj, a samo u Zagrebu imamo KBF, Filozofski
fakulteti Družbe Isusove i Hrvatsko katoličko sveučilište. Na svim tim
ustanovama se nađe jako bedaste djece, ali pokoje jako pametno, unatoč
svemu. SPC u RH nema visokoobrazovnih ustanova, a intelektualna pustoš koja
vlada unutar pravoslavnog korpusa u Hrvatskoj je nešto fascinantno. Islamska
zajednica u Hrvatskoj zapravo najviše kroz stipendije ulaže u obrazovanje
mladih, a protestanti u Hrvatskoj samozadovoljno su se getoizirali i mainstream hrvatskog društva ih pretjerano ne dira, a jednako kao RKC i SPC,
fino su naslonjeni na državni proračun, nema zime, dok kaplju proračunske
kune.
Ajmo se vratiti politici od sfere religioznog,
iako se kod nas religiozno i političko nesretno isprepliću. Čini se kao da na
desnici i centru nema mladih intelektualaca koji bi digli svoj slabašni glasić.
Ljevica i SDP drže uglavnom sve društveno-humanističke fakultete u Hrvatskoj, a
mene uvijek uveseljava dok netko ustvrdi da su Hrvatski studiji kao desni.
Činjenica je doduše da tamo među profesorskim kadrom vlada neka čudna idila
između tri struje klerikalne, desno-konzervativne i ljevičarske, ali nazvat taj
fakultet desnim malo je neozbiljno, s obzirom na studente i profesore.
Od desnih glasova zadnjih godina ispada da se
jedino profilirao Nino Raspudić, koji ove godine slavi 41. rođendan. Ali
Mostarac po rođenju, Zagrepčanin po radnom mjestu, Raspudić počeo je kao ponos i
dika ljevice, a sad je ozbiljan je obiteljski čovjek i znanstvenik (prevodio je
Giannia Vattima) u petom desetljeću i teško da se ga može zvati omladincem.
Na desnici i centru nedostaje mladih
umjetnika, mladih intelektualaca svih formata. Za kraj, dođe mi se da se
zapitam, boji li se hrvatska desnica stvarno kritičkog mišljenja? Zašto nema
mladih intelektualaca s kojim bi hrvatska desnica i centar mogli ući u navedeni
Kulturkrieg? Očito da mladi intelektualci radije rade manualne poslove od Kanade
do Australije, nego da se muče u partizansko-ustaškoj Hrvatskoj. I ne treba ih
nikako kriviti zbog toga, hrvatstvo teško da je ikoga prehranilo, osim
političara.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Sada je i moja generacija već debelo sredovječna... I tragikomično, mlađi
kadrovi ih gaze.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|