|
| |

Izvor: Umjetna inteligencija
Piše: Mislav Miholek
Moram se vratiti, kao u
prošlom tekstu, na javna tribine i rasprave u prošlom
desetljeću. Često sam hodao po raznim, dobrim dijelom korizmenim
ciklusima javnih tribina u kojima je tema bio odnos Crkve i medija,
odnosno novinara. Vjernička publika, često sastavljena od starijih
vjernika i studenata i populacije koja je nedavno diplomirala, uvijek je
izražavala frustraciju i pokazivala gotovo jedan oblik jake nesimpatije prema medijskim
kućama i pogotovo novinarima.
Redovno sam se našao u nekakvoj situaciji da sam uglavnom bio sam protiv svih u
jednoj načelnoj obrani struke. Naime, u Zapadnoj Europi značajan dio
medija često je u djelomičnom crkvenom vlasništvu, a takvi mediji nisu
religijski orijentirani, nego su usmjereni prema svim aspektima društva.
Često su bez direktne kontrole npr. biskupije koja je vlasnik, ali
urednici uvijek mogu otići npr. do biskupa i postoj jedna dvosmjernost u
komunikaciji, odnosno ako hoćeš dobro i pošteno izvještavanje o sebi,
onda moraš to na neki način platiti. Nažalost, navedeni mediji isto
prolaze kroz krizu koja je u ovom desetljeću pogodila sve zapadne
medije.
Ne znam je li ikada itko čuo moje vapaje, ali zadnjih godina kao da se
povećava broj novinara koji su sasvim otvoreno povezani s Crkvom. Da se
razumijemo, ja na to nisam mislio kada sam nekoliko puta iznosio ideju
iz prošlog pasusa kako Crkvi ili crkvama različitih denominacija trebaju
dobri mediji. Općenito smatram da su nam potrebni kvalitetni mediji.
Danas se takva želja čini dalekom.
Iskreno, tisuću puta našao sam zapanjen koji je terminološki metež
prilikom izvještavanja o bilo čemu religijskom. Teme vezane uz Katoličku
crkvu, kako tako, ali ako se pređe na teritorij pravoslavlja i islama, a
pogotovo bilo što vezano uz protestantizam, onda nastaje opći kratki
spoj. Hrvatski jezik ima bogatu riznicu vokabulara.
Problem je dvosmjeran. Većina novinara je lijevo-liberalnog usmjerenja.
Tomislav Klauški u svome doktoratu "Politička orijentacija
i ideološka (samo)identifikacija političkih novinara u Hrvatskoj"
(2024.) među ostalim tvrdi: Novinari su se u istraživanju
pozicionirali naglašeno lijevo i izrazito liberalno. Ukupno 57 posto
novinara deklariralo se "liberalima", bilo da to podrazumijeva politički
liberalizam, ekonomski liberalizam, odnos prema ljudskim pravima,
osobnim slobodama, slobodi govora, odnosu prema državi i slično.
Novinari priznaju da u najvećem postotku glasaju (ili su glasali) za SDP
i Možemo!, potom za "lijeve stranke" i "lijevi centar", za "zelenu
ljevicu" i tek deset posto za "desni centar". Samo četiri posto
ispitanika izjavilo je da glasa za HDZ. Sve ovo upućuje na zaključak
kako među novinarima uvjerljivo prevladavaju oni koji se svrstavaju
lijevo od centra, dok je zanemariv postotak onih koji se pozicioniraju
desno od centra. (str. 227). Nastupaju li oni s neprijateljske
pozicije prema bilo čemu religijskom, prepuštam čitateljima neka samo
donesu svoj sud.
Crkveni i religijski službenici također imaju nekakav čudesan urođeni
strah od medija. Radeći za jedan TV serijal nikako mi se nitko nije
želio javiti iz bilo koje crkvene razine, a trebali su mi neki opći
podaci (ništa financijski) za seriju koja je bilo dobronamjerno
usmjerena prema religijskom fenomenu. Bilo koji upit e-mailom bio je
uzaludan (iako sam objasnio o čemu se radi), a javiti se na telefonski
broj nije išlo. Osjećao sam nemoćno. Takav način odnosa prema medijima
zasigurno ne pomaže medijskoj slici religijskih zajednica u Hrvatskoj.
Nadrealno je da odnos između medija i religijskih zajednica na sličnoj
je razini kao što je bio u Jugoslaviji između 1948. i 1966., iako danas
živimo u slobodnom društvu. U onom sustavu, koju godinu kasnije, jedno
od najpametnijih mladih novinskih pera, taj mladi sposoban novinar, otišao je studirati na KBF kako
bi mogao bolje napadati Crkvu. Danas kao da nema volje ni da se
religijski temelji svladaju.
U vremenu kada se vraćamo u svijet u kojem samo gola sila vlada, možda
je previše tražiti dijalog i razumijevanje između religijskih zajednica
i novinara. Vrlo rado bih htio da me netko uvjeri da sam u krivu. Dobro
se nadati.
(9. veljače 2026.)
Sve
tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz
obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na
preneseni sadržaj.
| |
|