Novinari u Hrvatskoj i religijske teme se ne vole

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt
]
 

 


Izvor: Umjetna inteligencija

 

Piše: Mislav Miholek

Moram se vratiti, kao u prošlom tekstu, na javna tribine i rasprave u prošlom desetljeću. Često sam hodao po raznim, dobrim dijelom korizmenim ciklusima javnih tribina u kojima je tema bio odnos Crkve i medija, odnosno novinara. Vjernička publika, često sastavljena od starijih vjernika i studenata i populacije koja je nedavno diplomirala, uvijek je izražavala frustraciju i pokazivala gotovo jedan oblik jake nesimpatije prema medijskim kućama i pogotovo novinarima.

Redovno sam se našao u nekakvoj situaciji da sam uglavnom bio sam protiv svih u jednoj načelnoj obrani struke. Naime, u Zapadnoj Europi značajan dio medija često je u djelomičnom crkvenom vlasništvu, a takvi mediji nisu religijski orijentirani, nego su usmjereni prema svim aspektima društva. Često su bez direktne kontrole npr. biskupije koja je vlasnik, ali urednici uvijek mogu otići npr. do biskupa i postoj jedna dvosmjernost u komunikaciji, odnosno ako hoćeš dobro i pošteno izvještavanje o sebi, onda moraš to na neki način platiti. Nažalost, navedeni mediji isto prolaze kroz krizu koja je u ovom desetljeću pogodila sve zapadne medije.

Ne znam je li ikada itko čuo moje vapaje, ali zadnjih godina kao da se povećava broj novinara koji su sasvim otvoreno povezani s Crkvom. Da se razumijemo, ja na to nisam mislio kada sam nekoliko puta iznosio ideju iz prošlog pasusa kako Crkvi ili crkvama različitih denominacija trebaju dobri mediji. Općenito smatram da su nam potrebni kvalitetni mediji. Danas se takva želja čini dalekom.

Iskreno, tisuću puta našao sam zapanjen koji je terminološki metež prilikom izvještavanja o bilo čemu religijskom. Teme vezane uz Katoličku crkvu, kako tako, ali ako se pređe na teritorij pravoslavlja i islama, a pogotovo bilo što vezano uz protestantizam, onda nastaje opći kratki spoj. Hrvatski jezik ima bogatu riznicu vokabulara.

Problem je dvosmjeran. Većina novinara je lijevo-liberalnog usmjerenja. Tomislav Klauški u svome doktoratu "Politička orijentacija i ideološka (samo)identifikacija političkih novinara u Hrvatskoj" (2024.) među ostalim tvrdi: Novinari su se u istraživanju pozicionirali naglašeno lijevo i izrazito liberalno. Ukupno 57 posto novinara deklariralo se "liberalima", bilo da to podrazumijeva politički liberalizam, ekonomski liberalizam, odnos prema ljudskim pravima, osobnim slobodama, slobodi govora, odnosu prema državi i slično. Novinari priznaju da u najvećem postotku glasaju (ili su glasali) za SDP i Možemo!, potom za "lijeve stranke" i "lijevi centar", za "zelenu ljevicu" i tek deset posto za "desni centar". Samo četiri posto ispitanika izjavilo je da glasa za HDZ. Sve ovo upućuje na zaključak kako među novinarima uvjerljivo prevladavaju oni koji se svrstavaju lijevo od centra, dok je zanemariv postotak onih koji se pozicioniraju desno od centra. (str. 227). Nastupaju li oni s neprijateljske pozicije prema bilo čemu religijskom, prepuštam čitateljima neka samo donesu svoj sud.

Crkveni i religijski službenici također imaju nekakav čudesan urođeni strah od medija. Radeći za jedan TV serijal nikako mi se nitko nije želio javiti iz bilo koje crkvene razine, a trebali su mi neki opći podaci (ništa financijski) za seriju koja je bilo dobronamjerno usmjerena prema religijskom fenomenu. Bilo koji upit e-mailom bio je uzaludan (iako sam objasnio o čemu se radi), a javiti se na telefonski broj nije išlo. Osjećao sam nemoćno. Takav način odnosa prema medijima zasigurno ne pomaže medijskoj slici religijskih zajednica u Hrvatskoj.

Nadrealno je da odnos između medija i religijskih zajednica na sličnoj je razini kao što je bio u Jugoslaviji između 1948. i 1966., iako danas živimo u slobodnom društvu. U onom sustavu, koju godinu kasnije, jedno od najpametnijih mladih novinskih pera, taj mladi sposoban novinar, otišao je studirati na KBF kako bi mogao bolje napadati Crkvu. Danas kao da nema volje ni da se religijski temelji svladaju.

U vremenu kada se vraćamo u svijet u kojem samo gola sila vlada, možda je previše tražiti dijalog i razumijevanje između religijskih zajednica i novinara. Vrlo rado bih htio da me netko uvjeri da sam u krivu. Dobro se nadati.


 



(9. veljače 2026.)


 

Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
 

 

 

 

 

 

Povratak na početnu stranicu

Copyright: Mislav Miholek, 2018.-26.