|
| |

Isus i Samarijanka
Izvor: Falco/Pixabay
Piše: Mislav Miholek
Prošle 2025. česta riječ u javnim medijima
je bila teolog. Diplomirao sam pred petnaest godina i neposredno nakon
diplome, često sam predstavljajući u javnosti, volio sam istaknuti da
sam teolog, pogotovo kada sam sudjelovao u nekakvim javnim raspravama
kojih je ranih desetih godina bilo dosta.
Korona i potres u Zagrebu ubili su odličnu scenu javnih tribina,
predstavljanja raznih knjiga, općenito, nije bilo dosadno pred desetak i
više godina, svašta se zbivalo, javno se puno raspravljalo. Bila je
usijana političko-društvena atmosfera, bilo je dosta i mladih
revolucionara od kojih su neki završili kasnije i u Saboru, bile su
zanimljive godine.
Nalazimo se u svijetu koji je podosta složen, međunarodni poredak se
ruši, političke i društvene podjele dominiraju globalnim selom i postoji
jedna napetost koja se skoro fizički osjeća u zraku. Doba potresa, doba
pandemije, rat u Ukrajini koji djeluje kao mogući početak Trećega
svjetskoga rata, inflacija, nesigurnost svake vrste zasigurno ne
pridonosi osjećaju sigurnosti.
Kao dijete krajem osamdesetih svoju župnu crkvu osjećao sam kao sigurnu
luku. Kako sam stariji sve više pripisujem sigurnost dvojici odličnih
pastoralaca, fra Iliji Vrdoljaku i velikom fra Jerku Fućaku,
jednom od ljudi koji je stajao iza Zagrebačke Biblije i koji bi se
zasigurno radovao novom prijevodu Biblije na hrvatski jezik kao rijetko
tko. Pisao sam više puta o Božićima i božićnom vremenu s fra Jerkom.
Mislim da za dijete nije bilo većega dara.
Ja se stvarno pitam kako se ovih dana može postaviti netko u Hrvatskoj
koga primarno zanima Isus Krist kada je u pitanju crkveni život,
a ne zanima ga politika. Jedna desna tvrda struja koja je poprilično
zavladala laičkim pokretom pokušava progurati trumpizam u Crkvu u
Hrvata, dok lijevi mediji pokušavaju stvoriti nepostojeće lijevo
teološko krilo. Kako je cijeli svijet u znaku politike, tako je i
religijski život poprimio značajke bojnoga polja.
I dalje mislim da je Isus Krist važniji od Trumpa i Marxa.
Crkva bi trebala biti utočište. Ne isključujem mogućnost da me
upropaštava sjećanje i da me upropaštava moj vjernički nerv koji traži
evanđelje umjesto političke agende, koji traži milost umjesto mržnje i
nepovjerenja i koji misli da kršćanstvo spaja, a ne razdvaja.
Krist je samo jedan i pripada svima.
(4. veljače 2026.)
Sve
tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz
obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na
preneseni sadržaj.
| |
|