Jugoslavija bi opstala bez problema, da se slušalo Tuđmana i Kučana

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 6. 5. 2022.


Umro je Ivica Osim u Grazu. Voljeli su ga hrvatski mediji, imao je neku urođenu simpatičnost, ali i pravu bosansku prgavost, dobro se razumio u nogomet. Kako je sam pisao: "Roditelji moje majke su bili Poljak i Čehinja, a od oca Slovenac i Njemica". Za dugoga raspada Jugoslavije, u jednom novinarskom razgovoru, sebe je definirao kao "nekakvoga Hrvata", a još davnih dana, čitao sam po raznima forumima navodno da je to "nekakvo hrvatstvo" baštinio od svoga oca, koji je bio politički Hrvat, puno već od svoga sina (foruma odavno nestalih s bespuća cyberspacea, pred dvadeset i više godina, Bože, ljudi su krajem devedesetih i početkom ovoga stoljeća pisali cijele obiteljske i lokalne predaje, čak u vlastitoj budućoj knjizi citiram nešto vezano za Hrvate tuzlanskoga kraja i nevjerojatan kontinuitet kolektivnog sjećanja). Jer uglavnom urbani bosanski Hrvati često znaju biti točno takvi šašavi austrougarski mišung iz svih krajeva Srednje Europe. Ti ljudi, uglavnom katolici, iz svih dijelova K.u.K. monarhije, koji kada su došli u BiH, većinom su optirali za hrvatski identitet i kulturu bosanskih Hrvata, jer zapravo druge dvije kulturne opcije bile su im zatvorene za prijem. To nekako prolazi ispod radara.

Pišem bosanski, jer misli na Bosnu. Hercegovina i hercegovački mentalitet su drugi par rukava, a kao što u Hrvatskoj regionalne razlike su ogromne, jednako su tako velike u BiH. Pokojni fra Božo Lujić, biblijski lingvist, jednom se na predavanju dohvatio razliku u tvrdom č i mekom ć u govorima među Hrvatima i Bošnjacima, a znalo je i biti priče o njegovim jezičnim dogodovština s babom-šalterušom u sarajevskoj pošti za vrijeme osamdesetih, kada je ovaj tvrdoglavi bosanski franjevac tjerao svoj jezik, a baba-šalteruša svoj. Jezik je primarno, bio i ostao pitanje politike, a tek onda lingvistike kao znanosti.

Bosanskohercegovački kao pojam danas je sve teže definirati. Dva entiteta, tri naroda (plus tzv. ostali), deset županija, odnosno kantona (možemo se vratiti na sukob fra Bože i babe-šalteruše, a posebna je priča Hercegbosanska županija za Hrvate, odnosno Kanton 10 za Bošnjake, gdje se podosta očitava taj jezični moment). Ali ljudi opstaju u BiH, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, tzv. ostali (što mi jednom napiše jedan čovjek iz BiH R-Bošnjaci, R kao rezervni). Znam pokojega čovjeka iz BiH , rekao bih da su i Hrvati i Srbi nisu za raspad BiH, nego za labavu konfederaciju. Bosanskohercegovački Hrvati vrlo su vjerni svojoj zemlji i državi Bosni i Hercegovini.

Usred svega toga kaosa, još se ubacio Zoran Milanović, koji otvoreno za tuđe račune, sabotira tihu hrvatsku diplomaciju, koja s dosta napora, pokušava olakšati loš politički položaj bosanskohercegovačkih Hrvata, koji je očajan. Navodni diplomat Milanović, kao bombarder pun kerozina, pali zadnje mostove prema Bošnjacima, što je sumanuto, jer Bošnjaci su doslovce prvi susjedi Hrvatima u BiH i neće nikuda otići. Hrvati i Bošnjaci su dugoročno usmjereni jedni na drugi i moraju naći zajednički jezik. To mora shvatiti onaj dio sarajevske elite koji misli da se bez Hrvata može.

U sličnim problemima se nalaze Makedonija i Crna Gora. Makedoniji Grčka ne dopušta ime, Bugari smatraju da Makedonci govore bugarskim i otežavaju život Makedoniji, albanska manjina (čine četvrtinu stanovništva) ima sasvim drugačiju sliku države od makedonske većine. U Crnoj Gori bijesni sukob između onih koji su za neovisnu Crnu Goru i onih koji su za srpsku Crnu Goru (tzv. Srbogorci). Pitanje crnogorskoga identiteta se prožima i kroz crkvena pitanja. Sreća je za Crnu Goru i Makedoniju da su ušle u NATO savez.

Srbija sebe smatra jakim regionalnim igračem, iako se točno ne zna gdje su njezine granice. Čudesna diplomatska politika igranja na više karata (Rusija, Kina, EU, donekle Amerika) je moguća ako Srbija ima spretnoga vođu, a Aleksandar Vučić to je. Doduše, Vladimir Putin je indirektno neki dan priznao Kosovo. A to Kosovo pak nije ni u UN-u.

Slovenija i Hrvatska su članice EU i članice NATO saveza. Zanimljivo da trenutni hrvatski predsjednik, kao premijer imao je neopisivu potrebu posvađati Hrvatsku s Unijom. Trenutno ima neopisivu potrebu posvađati Hrvatsku s NATO-om savezom. Zašto to radi? To treba pitati gospodina. Imam neke ideje, ali možda su utužive.

Od svih jugo-republika i jugo-pokrajina, suvremenom europskome i atlantskome poretku pripadaju Slovenija i Hrvatska. Slovenija je imala vrlo lagan put u taj poredak, Hrvatska se poprilično namučila na tome putu, a najveću pomoć prema EU i NATO savezu pružale su joj Sjedinjenje Američke Države, koje su Hrvatsku ugurale u EU i u NATO savez.

Hrvatska ima unutarnjih razlika, Hrvatska doživljava demografsku katastrofu, The Economist u broju od 30. travnja piše sjajan članak o tom europskome fenomenu, zanimljivo započinje citirajući Andreja Plenkovića i Dubravku Šuicu. Ali takva Hrvatska je dio euro-atlantskoga poretka i treba ga braniti. Taj se poredak brani u Ukrajini.

Sve jugoslavenske republike i pokrajine mogle su danas biti u Europskoj uniji, vrlo vjerojatno jednako tako i u NATO savezu. Da se 1990. i 1991. slušalo prijedloge Milana Kučana i Franje Tuđmana da se Jugoslavija pretvori u labavu konfederaciju. Ivica Osim, taj sjajan nogometni stručnjak, "nekakav Hrvat", bio je politički Jugoslaven. To je bistro i to je tako. Doduše, nije umro na području bivše Jugoslavije, nego u austrougarskome Grazu. Jugoslaveni su vrsta u izumiranju. To puno govori.

Umjesto da su preostale četiri republike i dvije pokrajine odabrale hrvatsko-slovenski put u labavu konfederaciju, Jugoslavija se raspala kao kula karata. Neki jednostavno ne uče na greškama. Danas je Jugoslavija nemoguća. Ubili su je sami Jugoslaveni.


NAKNADNA PAMET (2024.):
BiH je i dalje nestabilna, Crna Gora nestabilna, Makedonija nestabilna, Srbija i Kosovo nemaju do kraja definirane odnose. A svi su mogli biti u EU.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.