O čemu razmišlja Sofija Rotaru u ovom ratnome trenutku

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 9. 3. 2022.

Ime vam vrlo vjerojatno ništa ne znači. Sofija Rotaru (r. 1947.) je megapopularna ukrajinska pjevačica čiji je vrhunac karijere bio za vrijeme Mihajla Gorbačova. Rusi strastveno mrze Gorbačova, smatraju ga glavnim (često i jedinim) krivcem za raspad Sovjetskoga Saveza. Iako je Gorbačov kroz proces perestrojke (gospodarskih reforma) i glasnosti (proces demokratizacije) sovjetske države pokušao spasiti sve što se dalo spasiti. Komunizam i rusko sovjetsko carstvo jednostavno su se istrošili. Kapitalizam, utrka u oružju i Ronald Reagan bili su prejaki za komunizam u Srednjoj i Istočnoj Europi.

Lijepa i karizmatična pjevačica sjajnoga glasa rođena je u ukrajinskom mjestu Maršinci. Maršinci su u Bukovini, jednoj od krunskih zemalja Austro-Ugarske. Većinsko stanovništvo pokrajine bilo je ukrajinsko/rusinsko i rumunjsko. Austro-Ugarska je 1873. stvorila autofekalnu Bukovinsko-dalmatinsku metropoliju, spojivši rumunjske pravoslavne eparhije u Bukovini i one iz Dalmacije u jednu crkvenu cjelinu, nešto što naši susjedi Srbi baš ne vole spominjati. Kada se raspadala Austro-Ugarska, krenuli su oružani sukobi između Ukrajinaca i Rumunja, a kako su sve ukrajinske državne tvorbe nestale, Bukovinu su preuzeli Rumunji. Nešto kasnije Pakt Ribbentrop-Molotov dao je Sjevernu Bukovinu SSSR-u, a poslije Drugoga svjetskoga rata podjela je ostala na snazi, Sjeverna Bukovina je ušla u Ukrajinsku SSR, a Južna Bukovina pod Rumunje.

Slučaj Rumunja koji su ostali u Ukrajini je vrlo zanimljiv. Za Rumunje je Sofija Rotaru - Rumunjka. Za Ruse je Sofija Rotaru - Moldavka. Ruski model pretvaranja pojedinih naroda i nacija u nešto što nisu fascinirajući je i zapravo dobro nam je poznat. Naime, Finci u Kareliji kao nisu Finci, nego su Karelijci. Rumunji u Sovjetskom Savezu nisu kao Rumunji nego su narodnosno Moldavci. Sličan model funkcionira u Srbiji. Od vojvođanskih Hrvata se prave Bunjevci i Šokci. Zasebni bunjevački jezik i nacionalnost su službeno poticani i priznani od Srbije. Od Rumunja u Srbiji se pak prave Vlasi.

Karijera Sofije Rotaru počela je krajem šezdesetih. Tada se udala za svoga pokojnoga muža Anatolija Evdokimenka, vođu više muzičkih sastava koji su uglavno baštinili etno-zvuk. U sedamdesetima imala jedan rumunjski (rus. moldavski) stil. Pjevala je na rumunjskom, ukrajinskom i ruskom, ali i na drugim svjetskim jezicima. Lijepa, jakoga glasa, očito i vrlo inteligentna osoba, već je u sedamdesetima bila prava zvijezda u usponu Istočnoga bloka.

U SSSR-u sve je bilo kontrolirano, posebice kultura. Životna tragedija Andreja Tarkovskoga, možda najdarovitijeg sovjetskoga režisera, svjedoči koliko se država miješala u umjetnički proces. Sovjetska muzika je isto bila pod strogom kontrolom države. Koliko je Rusija u stanju cenzurirati i držati pod kontrolom vlastite građane možda se najbolje vidi na područje muzike. Zvuk osamdesetih u Rusiju i SSSR došao je u punini tek 1985. s Mihajlom Gorbačovim. Muzički stil šlagerskih sedamdesetih se održao sve do 1985., uz neke majušne proboje. Čudna je ta neka veza kulture sedamdesetih i komunizma. Istočna Njemačka se zapravo isto dugo držala toga stila. Stasi, tajna državna policija, npr. krvavo je progonila malobrojne punkere.

Dok su npr. Jugoslavija i Čehoslovačka bile muzički u skladu sa Zapadom (Česi su posebna priča, ne postoji zapadni hit koji nisu obradili u roku pola godine, doslovce svaki hit sedamdesetih i osamdesetih ima češku verziju), Rusija je držala svoju muziku hermetički zatvorenom. Dok se danas Putin prijeti da misli isključiti Rusiju iz tokova Interneta, to je doslovce moguće. Sovjeti su čari sintesajzer popa otkrili tek 1985. i poludili su za njime. Odjednom cijela pop muzika je postala synth, iako slušajući sovjetsku muziku toga doba, kao da je bilo propisano koje se MIDI melodije mogle koristiti, a koje ne mogu. Apsolutna kraljica nove sintesajzer scene bila ja Sofija Rotaru, Rusi je i danas bezgranično obožavaju. Narodni umjetnik SSSR-a, najviše odlikovanje države za umjetnike, primila je 1988.

Govora o nekakvom jačem rocku u SSSR-u, tipa jugoslavenskoga, nije bilo. Zato su jugoslavenski muzičari bili ludo popularni u Sovjetskom Savezu. U ovome ludom medijskom-internetskom ratu između Zapada i Rusije oko ruske agresija na Ukrajinu, Rusi su ostali bez pristupa zapadnim medijima. Ali jednako tako kanali ruske državne televizije i njihovi moćni arhivski kanali su maknuti za EU s Youtubea. Za vrijeme zadnje "izvanredne situacije" od 2020. i 2021. pogledao sate i sate sovjetskoga TV programa. Od jugoslavenskih pjevača, definitivno još i danas su najpopularniji pokojni i u Hrvata omraženi Đorđe Marjanović, a istinska diva za Ruse bila je Radmila Karaklajić, koja je stvarno bila čest gost sovjetskih televizija i sovjetskih tv programa. Kada su na zadnjoj turneji jugomuzičara 1990. nastupali Psihomodo pop po SSSR-u, oni su bili nešto stvarno neviđeno za Ruse i sve ostale sovjetske građane.

Kao Rumunjka iz Bukovine, koja živi u Kijevu, a veći dio karijere pjevala je na ruskome (koji je bio lingua franca SSSR-a), Sofija Rotaru politički je uvijek bila blaga i pomirljiva. U ovome ratu stala je uz svoju državu. Kako je rat nepredvidljiv, sina Ruslana Evdokimenka i unuka Anatolija privele su ukrajinske sigurnosne snage 7. ožujka (ponedjeljak) zbog pokušaja ilegalnoga prelaza u Moldaviju, s grupom od drugih sedam muškaraca. U ovome ratnome stanju, muškarci ne smiju napustiti državu i taj čin se smatra dezerterstvom.

Što se trenutno provlači kroz glavu najvećoj pop zvijezdi Gorbačovljevoga doba, teško je reći. Vrlo vjerojatno ništa ugodno i lijepo. Kao i većini građana Ukrajine.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Ovaj tekst je imao relativnu slabu čitanost i žao mi je što nisam stavio navlakušu za naslov. Svjedoči poprilično o ukrajinskoj tragediji.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.