Nezaslužena Božja milost izraz je beskrajne ljubavi i jedini put do živoga Boga

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 28. 10. 2021.


Bog u kojega vjeruju kršćani, a kršćani su svi oni koji priznaju Isusa - Kristom, tj. da je Isus Mesija s velikom M, bilo katolici, pravoslavni ili protestanti znaju da Božja milost nezaslužena, odnosno Božja dobrota i naklonost je bila u tome da Bog šalje svoga jedinoga Sina da otkupi svijet iz grijeha. Bog sebe najbolje i najočitije objavljuje na križu. Svaki drugi bog, osim onoga s Golgote i nije Bog... Grčka riječ haris za milost, usko je povezan s karizmom (grč. harizma), odnosno ono što katolička teologija naziva darovima Duha Svetoga i tradicionalno ih kategorizira u sedam darova. Često se može čuti da pojedini crkveni redovi imaju specifičnu karizmu. No karizme su neka druga priča.

Ovo naše doba, Kristovo doba, doba koje je dao Novi zavjet ovo je doba milosti. Sveti Pavao to izričito ističe: Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Proslov Ivanovoga evanđelja također nas upozorava da: Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Naime, doba onoga što kršćani nazivaju Starim zavjetom, to je doba Zakona. Za Židove, kao prvi Narod Božji, taj Zakon i dalje vrijedi.

U nekom tradicionalnom, ortodoksnom smislu Zakon se sastoji 613 mitzvot (pravila) od kojih su 365 negativnih i 248 pozitivnih. U životu ortodoksnoga Židova, sve je propisano i za nju ili njega to je radost. Izvor toga nisu samo knjige SZ-a, tj. Torah, nego Mishnah i Gemara koji tvore Talmud. To je sveobuhvatni, primarno pravni, sustav koji obuhvaća svaki aspekt ljudskoga života. To uključuje i način kako se briše stražnjica, isključivo lijevom rukom. Kada se pogleda iz te perspektive Isusova izjava da se okrene drugi obraz iz programatskog Govora na gori (Matej, Luka) onda taj poziv, a iz tadašnjega društvenoga, socijalnoga konteksta dobiva sasvim novu prkosnu dimenziju. U nekom povijesnom smislu, mladi pravovjerni Židov, muškarac od 13 do 18 godine svoga života učio je ovih 613 pravila i njihova tumačenja, tj. Zakon na pamet kako bi cijeli život proveo po tim pravilima.

Iz kršćanske perspektive, osoba Isusa Krista je vrhunac Zakona. Kršćanima se sve svodi na dvije velike Zapovijedi ljubavi: A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." (Mt 22,34-40). Milosna sloboda koju daje Bog uvijek je povezana s ljubavlju. Kako to Pavlov Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13) svjedoči i zaključuje: A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. Ivan se pak usuđuje ustvrditi: Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (1 Iv 4,8). Za kršćane Zakon ne vrijedi, nego vrijedi milosna ljubav. Mi, kao kršćani, svojim vlastitim djelima ne možemo se nikako opravdati pred Bogom.

Svako kršćansko činjenje, svaki rad, svaka radnja, svaka aktivnost uvijek su bezgranično povezani s ljubavlju. Iako nam se nemoguće opravdati vlastitim djelima, opet smo pozvani raditi djela milosrđa, na djela ljubavi. Samo time sebe pred svijetom legitimiramo kao kršćani, kao vjernici. Ne izvikivanjem, ne povlačenjem za rukav, ne s maltretiranjem svih oko sebe da smo kao veliki kršćani, nego s djelima ljubavi. Ne da bismo sebe opravdali, jer je to jednostavno moguće, nego da bismo poboljšali svijet, ovaj trenutni iskvareni svijet.

Kao što smo vidjeli, Isus izričito traži od nas ne samo da ljubimo Boga, nego da ljubimo bližnjega. Augustin Aurelije, uz sve svoje grijehe i propuste, stoji i dalje pred nama kao jedan od najvećih (kršćanskih) mislilaca. Ovakav kršćanski život početkom petoga stoljeća, slavni teolog sveo je na jednostavnu formulu: Ljubi i čini što hoćeš (Dilige et quod vis fac), time sretno spajajući činjenicu da Isus Krist nam je svima podario slobodu da se ljubimo, prvo da ljubimo Boga, a onda svakoga drugoga čovjeka, bez ikakvih tereta i nameta.

Krist nas je sve oslobodio za ljubav.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Milost, milost i jedino milost!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.