Kršćanstvo se mora izvući iz šaka seksualnih ekstrema, dobar kršćanski život primarno se zbiva izvan postelje

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 5. 3. 2019.


Seksualnost je sastavni dio čovjeka. Bećarci se vrte većinski oko seksa, ljudi troše dobar dio životne energije na polju seksualnosti, dovoljno je pogledati Veneru iz Willendorfa, čuveni kipić žene s oblinama za koji se smatra da je nastao između 28 tisuća i 25 tisuća godina prije Krista. Po svemu sudeći, ljudi su seksualna bića.

Na antropologiji obreda možete naučiti da svako pleme je imalo poglavicu i vrača. Vračevi su se bavili religijskim djelovanjima i po svemu sudeći često su bili u celibatu, bilo im je zabranjeno se ženiti, što daje na zaključak da je religijsko izgleda od početaka organizacije ljudskoga roda bilo povezano sa spolnim zabranama. Isus Krist u svome ljudskome djelovanju, seksualnosti je posvetio relativno malo prostora i vremena, prve generacije kršćana preuzimaju židovsko poimanje seksualnosti, od prvih crkvenih službenika se očekuje da budu oženjeni i to jednom ženom, očekuje se redovan obiteljski život, a od kršćana se traži da izbjegavaju seksualne aktivnosti izvan braka, koje su bile uglavnom upražnjavane u raznim oblicima grčko-istočne hramske prostitucije. Sveti Pavao od muškaraca u staroj Grčkoj zahtijeva nešto nečuveno, a to je da vole svoje žene, koncept koji kod starih Grka je bio skandalozan, s obzirom da je grčka civilizacija prezirala i mrzila ženu. Aristotel je pasionirani ženomrzac. Zbog pozitivnog odnosa spram žena, rimski filozofi koji su bili protivnici kršćanstva, Crkvu će portretirati kao bapsko društvo.

Tvrditi da smo danas pobjegli od vjekovne opsesije seksualnim, bila bi laž. Kod teologa to je i previše vidljivo. Živimo u dobu ekstrema, pa opsesija seksom kod teologa ide u dva smjera. Prvi smjer, nekakva fiktivna čistoća koja postoji samo u udžbenicima katoličke moralne teologije personificira se u Damiru Stojiću, dok s druge strane postoje ljudi kao pastorica Nadia Bolz-Weber, službenica ELCA-e (Američka luteranska crkva, od tri velike u SAD-u, jedina liberalna), koja promovira povratak divljoj seksualnosti, promotor je kršćanstva koje je pogubilo svaku vezu s evanđeljem. Obje opcije koje zastupaju Stojić i Bolz-Weber izgubilo je nit sa činjenicom da je kršćanstvo univerzalno, da se ne svodi na gimnastiku u krevetu.

Bježite od svakoga crkvenoga službenika opsjednutoga seksom, taj ne shvaća Novi zavjet ni Krista najbolje. Biti kršćanin je sveobuhvatni poduhvat, primarno izvan kreveta.

Dok se teolozi bave glupostima, Slavoj Žižek i Jordan Peterson 19. travnja, na Veliki petak, imati će veliki intelektualni clash u Torontu. Iako sam baš ovdje u studenom pozvao Zagreb da bude domaćin te velike debate, propustili smo priliku. Nadajmo se da će biti live streama za nas koji ne idemo u Kanadu. Bit će više kršćanstva kod ovoga brbljivoga dvojca, nego kod Stojića i Bolz-Weber, budite uvjereni u to.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Kratko i jasno!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.