|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 11. 2017.
Dana 31. listopada 1517. vjerni katolički redovnik
augustinac Martin Luther, nesuđeni pravnik, tvrdi njemački nacionalist navodno
je nabio otvoreno pismo o nekim teološkim problemima na vrata kneževske crkve u
saskom Wittenbergu, iako je izglednije da je toga navedeni dokument poslao knezu
Albertu od Brandenburga, nadbiskupu Mainza. Dokument je tipičan za ono doba kada
se svijet naglo mijenjao, a to pismo pokrenut će lavinu u kojoj će se Luther
zapetljati u kanonskom procesu koji će biti povod nastanku nacionalnih
protestantskih crkava u 16. stoljeću.
Lutheru tako nešto nije bilo na pameti, on je bio gorljiv katolik, ali
između pape i Novoga zavjeta, odlučio se za drugo. Relativno nedavno, pred koju
godinu, zajednička katoličko-luteranska teološka komisija prešla je sve
doktrine, te su shvatili da je 85% crkvenoga nauka kod katolika i
evangelika-luterana identično. Luteranizam je manji dio protestantskog pokreta,
na luterane otpada desetina, ostali dio su kalvini i njihovi derivati. Ako vas
teološki zanima više, ima doslovce najmanje pedesetak knjiga na hrvatskome
jeziku na ovu temu.
Luteranska reformacija dotaknula je značajno Sloveniju, Hrvatsku i Slovačku. Što
je za Hrvate Bašćanska ploča, to je za Slovence reformator Primož Trubar.
U Slovačkoj jedan od prvaka reformacije bio je Hrvat Michal Radašin,
a Matija Vlačić Ilirik (ilitiga Ilirski/Ilirički,
što je onodobna oznaka za Hrvata) jedan od najvažnijih teologa u njemačkoj
reformaciji toga doba i uopće najvažniji hrvatski teolog u povijesti, kako to
jednom ispod glasa, primijetio biskup Đuro Kokša. U Sloveniji
se danas slavi Dan reformacije kao nacionalni blagdan, iako je protestanata
malo, Slovačka danas ima značajni broj luterana koji iznosi oko 370 tisuća, a u
Hrvatskoj danas su protestanti minorni i nečujni.
Opet kao u stara doba, najpoznatiji hrvatski teolog u svijetu je
Miroslav Volf koji predaje na Yaleu, pokojni bibličar Davorin
Peterlin predavao je na Oxfordu, Boris Gunjević pak
predaje na Cambridgeu. Ima taj neki apsurd, da svi koji se bave teologijom na
svjetskoj razini, a da su Hrvati, ujedno su i protestanti. Hrvati nisu dali od
Ruđera Boškovića nijednoga značajnijeg katoličkog teologa u
svjetskim razmjerima.
Za navedene ljude teško da ste ikada čuli, jer malobrojni protestanti u
Hrvatskoj se drže u specifičnoj samoizolaciji koja je uzrokovana tipičnim
manjinskim refleksom ugroženosti, činjenicom da je većina crkava na proračunskim
sredstvima i da ih vode obiteljske dinastije kojima je crkvena djelatnost
nesmetani izvor prihoda. S druge strane, sociologija religije u Hrvatskoj kao da
je zamrla s propasti Jugoslavije, pa sa znanstvene strane više nema nikakvih
kvalitetnih istraživanja o malim zajednicama. Jugoslavenski komunistički režim
je bio opsjednut religijom kao glavnim oponentom, Savez komunista je prvenstveno
bio religijska organizacija, a tek onda politička, a danas nijednu vlast
religija pretjerano ne zanima.
S druge strane, američki suvremeni tvrdi protestantizam itekako je prisutan u
hrvatskom javnom prostoru. Željka Markić, John Vice
Bateralo i Damir Stojić kao da su ispali iz kakve
južnjačke baptističke ili prezbitarijanske crkve usred tzv. Bible Belta.
Pitanje LGBT-a, pitanje pobačaja i opsjednutost seksom sve su odlike tvrdih
američkih seoskih bijelih protestanata. Štoviše, društvo za kakvo se navedeni
ljudi zalažu postojalo je u 16. stoljeću u Ženevi. Tada je njome željeznom rukom
vladao Jean Calvin, tako da tvrdi kalvinizam jako dobro
uspijeva među nekim katolicima u Hrvatskoj.
"Pravih" protestanata u Hrvatskoj ima sve manje. Žalosno zvuči da se usred
najvećih religijskih sloboda protestantske zajednice nalaze pred skorim
biološkim nestankom, ali povijest je puna takvih ironija. U zadnje vrijeme u
Hrvatskoj sve nekako vene, pa zašto bi manjine bile iznimka. S druge strane, s
malo provjetravanja navedenih zajednica, čuda bi se mogla postići.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Protestanti u Hrvatskoj uskoro će biti statistička greška.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|