|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 22. 4. 2017.
Oliver Frljić vrlo vjerojatno beskrajno uživa u pozornosti koju je privukao
na sebe. U svojem djelovanju u Poljskoj dignuo je živac inače poslovično
konzervativnim Poljacima koji ne vole ništa, ni Ruse, ni Nijemce, ni susjede, ni
ostale Slavene, ni intelektualce, ni Uniju, pa jednako tako pretjerano ne vole
ni sebe. Posebno polude kada se dirne u nekakve katoličke dogme.
Jednako tako, trenutno je uspio dići živac
Splitsko-makarsko nadbiskupiji s ovom novom predstavom na Marulićev danima,
kojoj nisam zapamtio ime, ali jesam u čemu je skandalozna. Cijenim
Frljića kao uspješnog provokatora, a što se tiče kazališta mislim da
kasni dvadeset do trideset godina za svjetskim teatrom, nešto sam se za života
sitno nagledao predstava. On je wannabe Slobodan Šnajder. A
najzabavnije je gledati kako razni crkvenjaci svih fela prozivaju poštovanog
gospodina Frljića. Kao da je nekakav teški komunistički đak, izmiksan u
kumrovečkom laboratoriju. Jedini laboratorij iz kojeg je ispao Oliver Frljić je
onaj rimokatolički, točnije isusovački, računajući da je čovjek diplomant
Filozofskog fakulteta Družbe Isusove.
Uostalom, Oliver Frljić sa svojim predstavama ne krši nikakve zakone RH. I tu je
ključ svega, čovjek se ponaša slobodno u navodno slobodnoj zemlji. Za pol
njegovih poduhvata ne bi čovjek čuo da se redovno naivna tvrda i klerikalna
desnica ne raskokodaka da kako on to može raditi. Bogohuliti. Može, jer zakoni
RH dopuštaju bogohuljenje. Koje je u očima zakona jednako kao i bogoštovlje.
Iskreno, mojoj vjeri Frljićeve provokacije malo mogu, a ako nečijoj smetaju,
onda je to vrlo slaba vjera. Štoviše, vrlo vjerojatno je ni nema, jer baza svake
kršćanske vjere je sloboda. Uključivo slobodu da se ne vjeruje i ismijava samoga
svetoga Boga.
Ovaj blesavi komunistički mentalitet koji misli da se moral može javno
propisivati i da sloboda je nešto opasno pak se okreće u sasvim suprotnom smjeru
kada je riječ o nasilništvu i teroru pojedinaca. Onda, opet komunistički, svi
okreću glavu. Tipično hrvatski.
Nova žrtva takvoga prokletoga kukavičluka bio je Ante Škember,
koji nije doživio ni svoju tridesetu godinu. Još jedno dijete osamdesetih kojega
je odnijela hrvatska bešćutnost. Kada ga je njegov krvnik izbo i prekinuo mladi
život, vozač ZET-a mu se zahvalio što se riješio mladoga čovjeka s kojim se taj
isti ZET-ovac posvađao. Cijeli autobus je okrenuo glavu na ubojstvo, ali zato je
netko snimao na mobitelu cijeli događaj, kao vrhunac perverznosti i moralnog
pada hrvatskoga društva.
To je Hrvatska danas, zemlja u kojoj se reži na Olivera Frljića zbog
djetinjastoga bogohuljenja, a kada mladi život biva ugašen pred cijelim
autobusom, kada istinsko zlo gasi život, onda se upali taj isti autobus i pusti
mladoga čovjeka da iskrvari. Pisao sam ovdje da je ova zemlja posebice mrzi
ljude rođene u osamdesetima, a sada i znamo koliko i vrijedi život Hrvatica i
Hrvata rođenih od 1980. do 1989. Vrijedi točno četiri kune. Ni lipe
više.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Iskreno, totalno sam zaboravio ovo ludo ubojstvo. Kroz svibanj i lipanj ove
2024. zbivaju nadrealno svirepa i šašava ubojstva skoro svaki dan, pitanje hoće
li itko zapamtiti!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|