|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 29. 3. 2017.
Hrvatski jezik je prastar i kao književni jezik ne mora nikome
ništa dokazivati. Jedino su na ovom području reformaciju imali Slovenci i
Hrvati. Hrvatske protestantske knjige sredinom su 16. stoljeća "stumačene
v hrvatski jazik", kada nikakva Jugoslavija nije postojala, a i pojedina
prijašnja katolička izdanja jednako tako suvereno koriste
naziv "hrvacki".
Fascinira me što 2017. postoji skupina naivaca i/ili zlotvora, neka biraju što
im je draže ili bliže stvarnom mentalnom stanju, koji se zalažu da se
srpskohrvatska lešina diže iz mrtvih. Većina tih koji su za ovaj
frankeštajnski jezik, na državnoj su sisi širom bivše Jugoslavije. Naravno da se
bivši narodi Jugoslavije sasvim dobro razumiju, jednako tako se razumiju Česi i
Slovaci, pa zatim Danci, Norvežani i Švedi, a svejedno nije dansko-švedski
službeni jezik u Norveškoj, štoviše, noževi i puške bi se vadile da je tome
slučaj.
Jezik je oduvijek pitanje lingvistike i politike. Računajući da je Hrvatska
prva ušla u EU, da se hrvatski koristi kao službeni jezik EU-a, koliko je to
Srba spremno prihvati hrvatski kao svoj službeni jezik, uštede radi? Koliko
je to Srba spremno letiti zrakoplovom, igrati nogomet, slušati zapovijedi od
satnika i bojnika, te jesti dobru staru horvatzku juhicu i grickati
dobar stari kruh? Uostalom, a zašto i bi? Hrvati Srbima nikada nisu nametali
jezična rješenja.
Svaki Hrvat, Srbin, Bošnjak i
Crnogorac sasvim se dobro razumiju bez ikakvog zajedničkog književnog jezika.
Ali ti jugokomunistički mozgovi, oni traže strogu kontrolu jezika. Pa dosta više
jugoslavenskog nacional-šovinizma!
To su ostarjeli dosadnjakovići koji žale za jugoslavenskom mladosti, a pritom ne
žele vidjeti da danas kilometri mladih ljudi napuštaju Hrvatsku, tražeći svoju
egzistenciju u Irskoj ili Njemačkoj, a napuštaju Hrvatsku jer je ekonomski
upropaštena, a upropastili su je kćeri i sinovi raznih partijaca i udbaša, baš
istih onih koji su koristili zvanični srpskohrvatski jezik, onu ogavnu
federalnu verziju beogradskih struktura, TANJUG-a i JNA. Sinovi i djeca tih
jugouhljeba ne moraju nikamo, van idu djeca poštenih ljudi.
Nitko od tih jugouhljeba nikada nije morao raditi na slobodnom tržištu, a mi
danas moramo. Oni su cijeli život uhljebi, skoro svaki od njih. I zato misle
da ako se stvori novi 'jezik', da će opet oni biti kulturni policajci Hrvatima,
Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima. To je najgora potreba za totalitarizmom, svi
ti ljudi preziru sve demokratsko i liberalno, svi ti ljudi preziru sve te
narode. Ne samo da žele uništiti vašu kulturu, nego žele i vaš porezni novac za
to.
Ali zašto bi se govorilo o demografiji, kada možemo tandrkati (p)o
jugoslavenskoj kulturnoj lešini? Čemu sadašnjost, kada možemo vječno u prošlost?
Vrijeme je da kažemo NE napornim dosadnjakovićima koji ne mogu
preboljeti Jugoslaviju. Pustite sve poštene ljude na miru, učinili ste od 1945.
do 1990. toliko štete da se još stoljećima nećemo oporaviti od kulturnog
silovanja i ekonomskih ludosti. Apage, vade retro!
NAKNADNA PAMET (2024.):
I dalje Jugosloveni širom Europe (što bi oni rekli Evrope) hoće nametnuti svoje
ideje svim državama bivše Jugoslavije. Dosadnjakovići. Tekst se ludo dobro čitao
i bio prenesen na Fenix Magazin, portal Hrvata u Njemačkoj.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|