|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 12. 2016.
Godina iza nas bila je teška za
cijeli svijet, pogotovo u političkom smislu. Lijeve elite čude se pred maršom
desnih, ali i lijevih populista. Da američka demokratska elita nije prčkala po
izbornom procesu, pitanje izbora bilo bi između Trumpa i Bernija. Ono što se
prešućuje, njihovi programi nisu toliko različiti koliko se čine, usmjereni su
prema uništenoj srednjoj klasi.
Ovdje u Hrvatskoj bili smo godinu i pol u neprekinutom izbornom procesu. Padale
su kapitalne političke glave. Sjajan igrač iz pozadine, Tomislav
Karamarko nije se snašao u igri interesa lobija i vanjske diplomacije.
Kao moralna zadovoljština ostaje mu činjenica da je bio u pravu da se trebalo
dogovarati s Mađarima. Karamarko jednostavno nije imao lice koje bi mase
obožavale. Andrej Plenković nije također nešto pretjerano
karizmatičan, ali ima jednu jako važnu crtu, donosi smirenje. Plenković je cool
lik. Zamjena na čelu desnice je najvažniji događaj u prošloj godini, a za sad,
premijerova budućnost je sjajna.
Andrej Plenković miljenik je starih sila u HDZ-u. Zapravo, ima dosta
sanaderovskog u njemu. Ali to je jedini način da se država pacificira od
luđačkih ideoloških sukoba, to je jedini način da ljevica na vidi ustaše u svemu
što miriši na hrvatsko. Izgleda da uvijek mora HDZ poklopiti desnicu koja je
desnija od HDZ-a. Iskreno, bilo bi lijepo da uz HDZ postoji još jedna desna
stranka, čisto zato da postoji zdrava konkurencija. To je kao ona luda činjenica
da ako dva kioska stavite jednoga do drugoga, bolje posluju nego da su sami.
Isto tako bi bilo puno bolje stanje na hrvatskoj desnici da postoje dvije jake
desne stranke.
Ali ovaj manjinski dio desnice ne može dalje od NDH i od ustaša. Problem u toj
desnici je da je neuka i nepismena. Jer da išta hoće čitati, onda bi uzeli
madridska izdanja Hrvatske revije i vidjeli što su pisali ljudi koji su bili u
političkom i vojnom aparatu NDH. I vidjeli bi da je većina ljudi koji su bili
nešto u NDH, koji su se borili za NDH, da su se odrekli Pavelića, odrekli
Jasenovca i u krajnjoj liniji odrekli su se ustaštva. Zašto? Čitajte
Tuđmana, čitajte Gotovca, čitajte bilo što, sve će vam
biti jasno. Dokle god 'desničari' budu 'brijali' na NDH, neće proći izborni
prag.
Da baš nema pretjeranog razuma i na ljevici, pokazuje pojava tzv. Nove
ljevice i Dragana Markovine. Lijevi ekvivalent ustaša sa
svojim penzionerskim društvom koje cendra za Jugoslavijom, organizirao je
alternativnu stranku SDP-u. Davor Bernardić, unatoč svim
problemima koji napadaju SDP (a ima ih mnogo), može biti sretan da mu je
Markovina konkurencija. Nova ljevica duboko je zakopana u prošlosti, zajedno sa
svojim filoustaškim pajdašima. Kakvi radnici, kakva radno pravo, to je sve
zastarjelo. U najboljoj maniri europske i američke ljevice, neprijatelj broj
jedan je Isus Krist. Tj. Crkva. Ali kako je Crkva Tijelo
Kristovo, dakle neprijatelj je Isus. I naravno radnici. Jer ne prihvaćaju
genijalne zamisli koje nudi salonska ljevica.
Trenutna svjetska nevolja proizlazi iz čudnovatog braka krupnoga kapitala i
salonske ljevice. Salonska ljevica patološki mrzi nacionalne države, koje su
navodno slučajno nastale povijesnim razvojem, tek nakon Francuske revolucije.
Ali zajednički identitet baziran na narodnoj bliskosti i teritorijalnoj
povezanosti malo su stariji od 1789. Židovi su živi dokaz što znači povezanost
zemlje i narodnosti. Odabir Donalda Trumpa potvrđuje tu
činjenicu, dovoljno je pogledati tko je glasao za njega. Bijeli američki
radnici, oni koji Ameriku osjećaju starosjedilačkome.
Salonska ljevica je žrtvovala radništvo u ime krupnoga kapitala i ova godina
najbolje svjedoči što se dogodi kada se države odreknu socijalnog blagostanja.
Preveliki sustavi jednostavno ne funkcioniraju. Ujedinjena Europa nacija itekako
ima smisla, jer meni srce zaigra kada čujem Odu radosti, ta njemačka
popevka jednako je moja, kao što je od nekoga Nijemca ili pak Austrijanca. Ali,
taj Europljanin nije moguć bez toga da sam Hrvat.
Ova godina je najbolje pokazala da uništavanjem nacionalnih država i države
blagostanja može se samo dignuti ekstremnu desnicu. Hrvatska je sretna zemlja
jer ustašoidi i društvo Dragana Markovine ne mogu nikako preći izborni prag.
Ipak ima nešto u glasačkim glavama ove prastare zemlje.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Komplicirana vremena se nastavljaju i danas!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|