|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 11. 10. 2016.
Vladimir Šeks jedan je od onih hrvatskih političara koji ne ostavljaju nikoga
hladnim. Lista ljudi koji ga ne vole zaista je duga. Ali Šeks ima čudesnu moć da
se nađe u središtu pozornosti. Odlika je to punokrvnog političara, naime, ovaj
slavonski pravnik politiku shvaća primarno politički, dok je za mnoge politika
mjesto za ostvarivanje ekonomskih, seksualnih i sličnih interesa.
Kada će se za nekoliko desetljeća govoriti o vremenu
stvaranja Hrvatske, tada će se najviše govoriti o hrvatskim generalima. Dio
povjesničara obožavat će Martina Špegelja (zbog gotovo izraelskog ratnog
plana iz 1991. i luđačke vojne odvažnosti), dio pak Antu Gotovinu (frajerčina
na kvadrat), Antona Tusa (gospodin vojnik), Zvonimira Červenka
(glavni za Oluje) ili Petra Stipetića (predao mu se cijeli korpus).
Mladen Markač će biti spominjan zbog svojih specijalaca i zasigurno imati
mitsku ulogu među ljubiteljima borilačkih vještina, a vrlo vjerojatno će se naći
mjesto za hercegovačkoga Pattona, poznatijeg kao Ljubo Ćesić Rojs,
i to kao vrlo živopisnog lika (šifra Grahovo-Pasuljevo). S političarima će biti
sigurno drugačija priča.
Mjesto u povijesti osigurao si je Franjo Tuđman, kao tvrdi politički
pragmatik koji je uvijek znao što ga zanima, ali još važnije, to je znao
provesti u djelo. Hrvatska država je bila Tuđmanov cilj, to je ispunio. Bit će
tu još mjesta za romantičnog junaka Vladu Gotovca, kao paradigmu
intelektualca u hrvatskoj politici. Sve ostale će pregaziti vrijeme, pogotovo
one s ljevice. Istina, diplomati će se sjećati Mate Granića, ekonomisti
Nikice Valentića, ali sve ostale će progutati prašina vremena. Osim
Vladimira Šeksa.
Čudesni Šeks znao je odigrati uvijek pravu kartu. Osmog listopada 1991. to je
ponajbolje pokazao kada je on pročitao izjavu u Saboru o proglašenju neovisnosti
RH. S Tuđmanom je imao slojeviti odnos. Ivo Sanader i Tomislav
Karamarko sustavno su ga probali marginalizirati. Danas više nisu u
političkoj areni, ali Vladimir Šeks i dalje hrabro stupa. Štoviše, prvi je
spominjao Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a. I potpuno pogodio.
Ovaj tekst nema namjera biti lauda Vladimiru Šeksu. Političare treba
kritizirati. Kada se početkom stoljeća, u režiji Hrvatskog pravnog centra probao
mijenjati "Zakon o političkim strankama", tj. stručnjaci s prava i politologije
su htjeli uvesti mehanizme kontrole stranačkih vodstava i financija, najglasniji
protivnik promjene zakona je bio Vlado Šeks. Nacrt promjena je na neki način
anticipirao političku pojavu Ive Sanadera i njegovog principa izvlačenja novca.
Prema političarima uvijek treba biti kritičan i vrlo oprezan. Mediji prvi.
Ali Šeks je sasvim u pravu kada tvrdi da postoji zbrka s državnim praznicima.
Činjenica je da je Ivo Škrabalo bio jedan kvalitetan intelektualac i da
je pisao divne stvari o filmu. Jednako je tako činjenica da je otac dva
abortirana državna praznika koje nitko ne slavi. Niti se slavi 25. lipnja, niti
se slavi 8. listopada. Smatram da je problem u tim datumima što su bili
turbulentni, puni straha i usred oružane agresije JNA na Hrvatsku. S druge
strane, 30. svibnja je bio miran, sunčan i nadasve lijep dan, koliko god da to
zvučalo pomalo čudno na prvu ruku. Arsen Dedić bio je zločesti pjesnički
čangrizavac, ali svojoj ženi napisao je predivnu pjesmu "Pamtim samo sretne
dane", digavši Gabi specifičan spomenik. Kada se po prvi put u povijesti
uspostavio demokratski izabrani Sabor, to je bio predivan dan. Sabor je
središnje mjesto hrvatske državnosti. Između pokolja dvanestorice hrvatskih
policajaca u Borovom naselju i pokolja na Ovčari stisli su se 25. lipnja i 8.
listopada. Bilo je to nesretno doba. Suprotnost 30. svibnju.
Dakle, Hrvatska može birati između datuma koji simbolizira mir i datuma koji
simboliziraju rat i patnju. Hrvatska u kojoj se svađaju Aleksandar Stanković
i Marijana Petir, a da pritom uopće ne žele čuti jedan drugoga, to je
Hrvatska kakve mene ne zanima. To je ratna Hrvatska. Treba nas sve zanimati
jedna Hrvatska u kojoj bi trebalo vladiti specifično razumijevanje, jedna
liberalna demokratičnost, a simbol toga dana je 30. svibnja.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Vlado Šeks je i dalje živ i zdrav!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|