|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 22. 8. 2016.
Naslov je vrlo jasan. Hrvatska je
požela deset medalja na Olimpijskim igrama ove godine. Samo je jedna medalja je
iz kolektivnog športa. Sve ostale medalje proizvod su obiteljsko-trenerskog
ludila, sve su one nastale kontra sustava hrvatskoga športa i kontra hrvatskom
športu i kontra hrvatskom državnom sustavu. Zagrebačka Dubrava je simbol toga
prkosa kontra navedenog športskog establishmenta. Naši su se športaši krvavim
radom okitili olimpijskim odličjima. Oni su čudaci koje treba cijeniti i
poštovati. Hvala im na tome što to rade pod hrvatski stijegom.
U našem susjedstvu, Mađari su
apsolutni favoriti. 15 fenomenalnih medalja, osam zlata, tri srebra, četiri
bronce. Ističe se posebno čudesna mađarska plivačica Katinka Hosszú s tri
zlata i jednim srebrom. Austrijanci imaju jednu broncu, Slovenci četiri medalje
(1+2+1), Kosovo jedno zlato, a "braća" Srbi su na osam medalja (2+4+2), iako su
srpski mediji najavljivali možda i do tri puta više u specifičnom ludilu koje
vlada zadnjih mjeseci preko Drine. Hrvatskih pet zlata izvanredan su uspjeh s
obzirom na uvjete, to treba ponavljati kao papagaj.
Hrvatski košarkaši dobro su prošli u odnosu na stanje u tom resoru, dok su
rukometaši istinski podbacili. Doduše, novinska "braća" Srbi sjajno su
zabavljali prisvajajući košarkaše s većinskim hrvatskim prezimenima kao što su
Bojan Bogdanović ili Dario Šarić, dok u njihovoj repki sjede
Bogdanović, Jović, Kalinić, Štimac, sve opet "ustaška" prezimena, ništa nije
tako zabavno kao brojenje krvnih zrnaca, navedena četvorica svi su Srbi, jer se
osjećaju Srbima. Srpski mediji su inače sve redom pacifisti, Srbija je za njih
do Tokija.
Željko Babić nije tako loš trener, ali očito da ga ekipa pretjerano ne
sluša. Svi mi znamo da je problem u Zoranu Gopcu, koji se panično boji
jakih ličnosti na hrvatskoj klupi. Irfan Pipe Smajlagić ikona je
hrvatskog rukometa i vrhunski trener, publika godinama čeka da preuzme kormilo
reprezentacije i da svoj predivan talent upregne u reprezentativne vode i da
Hrvatsku odvede u nebeske visine. "Kalkulant" Ivica Tucak doveo je državu
do olimpijskog srebra u vaterpolu i tu su negdje stali kolektivni športovi.
Da je Jugoslavija opstala, ovih devet čudesnih športaša ne bi osvojili svoje
medalje. SFRJ nije volila jake pojedince, pa jednako tako ni u športu. Tjerali
su se kolektivni športovi. Čudesna rukometaška generacija iz 1996. produkt je
jugoslavenske škole rukometa, nedvojbena hrvatska, na neki način pripada i Bosni
i Hercegovini kroz svoje legendarne igrače. Danas sustav ne tjera ništa i
nikoga.
Htio sam staviti Janicu Kostelić u naslov, i to zato što je osvojila
najviše zlata i simbol je obiteljsko-trenerskog ludila koji donosi medalje.
Obitelj zlatnoga Josipa Glasnovića posvećena je streljaštvu, brat
Anton i supruga Ana su streljači. Zlatna Sara Kolak živi u
Celju kod svoga slovenskoga trenera Andreja Hajnšeka. Zlatni Igor
Marenić živi s obitelji drugoga zlatnoga Šime Fantale, čiji je otac
Edo trener dvojca. Zlatni Martin i Valent Sinković su braća.
Zlatna Sandra Perković u dugogodišnjoj je vezi sa svojim trenerom Edisom
Elkasevićem. Srebreni zatočenik srpskih logora Damir Martin je iz
veslačke obitelji. Srebreni Tonči Stipanović i brončani Filip Hrgović
opet individualci. Fanatizam domaćeg športa iskazala je Blanka Vlašić sa
svojom broncom u skok u vis. Država se voli hvaliti kako je športska, a zapravo
malo ili nikako pomaže športaše. Za razne birokrate i uhljebe ima, za smislene
športske programe nema. Dosta je kriv i HOO koji je pravio gluposti zvane
Sportska televizija. Kako je, deset medalja je ludnica.
Na kraju se mora reći da je zanimljivo kako športaši i dalje se bore pod
zastavama i uživaju u himnama, ma koliko god da 2% anacionalnih pikzibnera širom
svijeta tvrde da su iste nepotrebne. Još jednom čestitke našim športašima.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ivica Tucak nastavlja nevjerojatni niz medalja na svakome području, a te 2016.
mediji su ga zvali kalkulantom! Treba mu se diviti u svakome pogledu! Braća
Sinković i Sandra Perković Elkasević su i dalje, poslije svih ovih godina u vrhu
svojih športova. Filip Hrgović tek je nedavno izgubio prvu profesionalnu borbu.
Stvarno čudesno!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|