|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 8. 8. 2016.
Nije li već svima dosadilo pisati o
nekakvim "ustašama"? Dvadeset pijanih ljudi u Kninu u crnom pjeva ustaške
pjesmice, a pet pijanih budala pali zastavu Srbije i svi odjednom kmeče kao
navijeni o nekakvim "ustašama". Pijanih budala ima svagdje, ali u Hrvatskoj nema
ni pedeset punoljetnih osoba koji bi se u trijeznom stanju javno proglasili
ustašama ili nečim sličnim.
Srpska politika je barem
jasna, svaki put kada ne postoji nikakva ideja što raditi s ekonomijom Srbije,
što raditi generalno sa Srbijom, onda krene proizvodnja vanjskih i unutarnjih
neprijatelja. Unutarnji neprijatelji su svi oni koji se glasno ne slažu s
vladajućom politikom premijera Vučića. Oni se redovno krste "ustašama",
pa da bili i najteži srpski nacionalisti. Kosovo bolje je ne spominjati, jer EU
traži da se Kosovo izričito prizna, trenutno vlada strasna ljubav između
Milorada Dodika i Bekira Izetbegovića, pa se ne može napadati
"Turke", Crna Gora je rusko-američki kondomij u kojem se preslaguje vlast između
Milogoraca i eksponenata Beograda, pa nažalost ostaje samo Zagreb.
Mržnja srpskog rukovodstva spram Zagreba ima svoj korijen u ratu. Vučić,
Nikolić i Dačić su ratni kadrovi, što se nikada ne smije smetnuti s
uma. Nikolić je s puškom u ruci ratovao u Hrvatskoj. Vučić je još 1995.
uvjeravao Srbe u Glini da će Srbija pomagati "Krajinu", a Dačić je bio Slobin
megafon, doslovce glasnogovornik Slobodana Miloševića. To treba
ilustrirati ovako. Zamislimo da su u Njemačkoj 1966. predsjednik republike
Sepp Dietrich (zapovjednik Hitlerovih tjelohranitelja), da je premijer
Martin Bormann (glavni kadrovik nacista i Hitlerov intimus) i da je ministar
vanjskih poslova Joseph Goebbels (šef propagande). Dakle, u Srbiji na
vlasti danas su lokalni Dietrich, Bormann i Goebbels i to treba reći sasvim
otvoreno. Oni koji su aktivno sudjelovali u komadanju Hrvatske i BiH nemaju
nikakvo moralno pravo prozivati bilo koga. Moralni nacisti ne mogu nikoga
prozivati za nacizam. Mišljenja sam da je i prosječnom stanovniku Srbije puna
glava spominjanja ratova koje su sustavno izgubili.
Paljenje srbijanske zastave je kazneno djelo i čin ljudske gluposti. Ali ispada
da pojedine domaće medijske kuće počinju proizvoditi "ustaške" budalaštine kako
SDP i njegove trabante pogađaju koruptivne afere. Uostalom, zar nije jedna od
mnogobrojnih pravaških egzibicionističkih strančica na platnoj listi jedne
velike domaće prehrambene tvrtke u kojoj dominira SDP-ov upravni kadar? Izgleda
da su "ustaške" budale i domaći "antifašisti" u sretnoj simbiozi.
Što se tiče "antifašista", zanimljiv je primjer Hrvoja Klasića koji je
pred koja dva tjedna opanjkavao Alojzija Stepinca u prime-timeu RTS-a (https://www.youtube.com/watch?v=QqEO7FGCVyM),
a spremno branio Perkovića i Mustača na HRT-u. Nije za odmet
odbaciti i tu vezu, da svaki put kada treba braniti osuđene udbaške kilere, da
opet uskrsnu "ustaše". Stara udbaška teza da svaka hrvatska država je jednaka
NDH i dalje živi, pogotovo kroz jednu nacionalnu i jednu "regijonalnu"
televiziju.
S druge strane se mora reći da svaka ona osoba koja 2016. u hrvatskom javnom
prostoru veliča ustaštvo, pozdravlja s ustaškim pozdravom i radi razne slične
glupe akrobacije ide direktno na ruku potomaka i apologeta udbaša te na sve one
iz "regijona" koje kmeče o udbaškoj opasnosti. Svatko tko hoće biti ustaša,
neka bude ustaša u svoja četiri zida, neka pijan cendra za bezglavnikom
Pavelićem koji je otvorio Jasenovac i izručio narod na klanje udbašima na
Bleiburgu, ali neka drži svoju ustašku gubicu zatvorenom u javnom prostoru.
Svaki put kada neka budala ustašuje svaki onaj Srbin, lojalni građanin RH,
zapita se ima li njegova lojalnost smisla, a i svaki Hrvat u Srbiji na neki
način skupo plaća taj priglupi ustašluk.
Biti ustaša 2016. u Hrvatskoj znači biti najbolji prijatelj Aleksandra Vučića,
Ivice Dačića, Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Nevjerojatno, ali tekst i danas vrijedi. Jedino nema Tome Grobara, on je u
penziji. Ostali nisu.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|