|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 10. 7. 2016.
Kada sam bio dijete, Zagreb je već bio lagano prazan početkom
srpnja, većina je nekamo pobjegla na more. Grad je još uvijek pun, a možda
najviše u njemu ima političara. Apsolutne zvijezde hrvatskoj medijskog prostora
dogovaraju se oko koalicija, panika vlada među manjim strankama, svi su
dostojanstveni i ozbiljni u namjeri da se dočepaju dobro plaćenih saborskih
stolica i mjesta po državnim firmama.
Demokracija je zakomplicirala život prosječnog
hrvatskog ambicioznog građana. Za komunizma je sve bilo tako jednostavno. Jedna
partija, jedan sistem, točno se znalo protiv čega se smije, a protiv čega se ne
smije lajati (Tito, JNA, SUBNOR, samoupravljanje). Život je bio divan, upisalo
se u SKJ/SKH, malo se drvilo o pozitivnim tekovima socijalističkoga društva
izrasloga na temeljima antifašizma (šifra za Jazovku i slična mjesta). Ako se
nije dobio posao u državnoj upravi, onda su postojale partijske i
samoupravljačke strukture. Američke pare su kapale zato da bi se podrivao SSSR i
Varšavski ugovor (imali veće ironije da jugoslavensko komunističko je bilo
financiralo kapitalističkim novcem?), svi su sretno krali državu i gradili
vikendice, svatko je imao svoga stojadina i mirna Bosna.
Danas ima toliko stranaka i
hrvatski ambiciozni čovjek mora birati između dvije najveće i neke manje.
Problem s dvije velike da se moraju imati željezni živci, džon obraz, rođaka na
višem položaju i nešto sreće da bi se napredovalo. To je dugotrajni proces u
kojem čovjek lagano gubi dušu da bi došao do onoga zbog čega prosječni Hrvat ide
u stranku, a to je radno mjesto. Pomalo apsurdno, tako nešto se uopće ne isplati
u velikim gradovima, tako da npr. zagrebačka organizacija HDZ-a nema nijednu
prepoznatljivu facu jer apsolutno nitko mlad i s diplomom ne može preživjeti u
tom žrvnju, lakše se spakirati za Irsku i prati prozore na neboderima, nego da
zagrebački HDZ iznjedri mlado karizmatično i obrazovano lice koje bi moglo
konkurirati Milanu Bandiću. Zagrebački SDP pak više funkcionira kao
religijska zajednica, nego kao stranka, pa opet ne može konkurirati Bandiću.
Kada smo kod zagrebačkoga gradonačelnika, sklopio je koaliciju s Radimirom
Čačićem. Ako ništa drugo, s obzirom na povijest prometnih prekršaja obojice,
možemo očekivati da će se zalagati da se promilaža kod vozača poveća barem na
0.8, a brzina na autocestama ograniči na skromnih 220 kilometara
U manjim strankama se lakše napreduje, jer nema okoštale strukture kao u HDZ-i u
SDP-u. U travnju prošle godine na ovim stranicama pisao sam kako je pravaštvo u
političkom smislu mrtvo i da ga više nema. Da Tomislav Karamarko nije
odlučio skrpati HSP AS pod svoje skute, danas ne bi bilo nijednog pravaškoga
zastupnika. Problem bezbrojnih suvremenih pravaških stranaka da nitko nije čitao
ni Starčevića, ni Kvaternika i nemaju pojma što su ta dvojica
zastupali, kao ni njihovi puleni. Tzv. pravaši u Hrvatskoj su zamijenili izvorno
pravaštvo za udbaške kvaziustaške podvale.
Putem mnogobrojnih pravaških stranaka u Hrvatskoj, krenuo je i HSS. Iako se i on
porazbijao na mnoge manje HSS-ove, primjerice A-HSS kojega je Milanović
ukorporirao u Koaliciju Hrvatske raste, izgleda da će opet raspasti.
Krešo Beljak je razuman čovjek i dobar gradonačelnik Samobora, ali ulazeći u
novu SDP-ovu Narodnu koaliciju, postoji dobra šansa da će Krešo Beljak postati
novi Božidar Magovac. Naime, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, dio
HSS-a koji je otišao u partizane predvodio je Magovac. Bio je na visokim
položajima u ZAVNOH-u, AVNOJ-u i NKOJ-u (koliko mlađih od 30 zna što ove
skraćenice znače?), da bi ga 1947. komunisti uhapsili, montirano osudili i 1948.
poslali na šest godina u Gradišku. Pušten je 1953., umro je 1955., HSS je
totalno bio uništen od Milanovićevih duhovnih prethodnika. HSS-u je bilo
najbolje da samostalno iziđe na izbore, pa što bude, bude, ali neka im je sa
srećom.
Vidjet ćemo koje koalicije donosi ovo vruće političko ljeto. Sve u svemu, mladi
iz Hrvatske nastavljaju koalirati s Njemačkom, Irskom, Kanadom i Australijom.
Ali to je tako nevažno. Što će mladi ljudi bilo kojoj državi, a ponajviše
Hrvatskoj. Samo su joj teret.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ponekad volim reći kako mrzim kada sam u pravu, a ovo je sigurno jedan od tih
slučajeva. Poslije osam godine, HSS je uništena stranka na rubu nestajanja. U
11. sazivu Sabora HSS danas ima jednoga zastupnika. Nije teško pogoditi da se
isti zove Krešo Beljak i da je izabran na listi SDP-a.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|