|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 2. 7. 2016.
Političko ljeto uglavnom je dosadno.
Svi političari pobjegnu nekamo na odmor. Nekakav dežurni ministar ostane u
Banskim dvorima da lopovi ili strani investitori ne bi odnijeli zgradu Vlade,
iako Banski dvori više vrijede emotivno Hrvatima, nego što financijski vrijede.
Država i mediji stanu na dva mjeseca, a onda se od rujna sve nastavlja po
starome. Ovo ljeto je drugačije.
Mnogi će proklinjati sudbinu,
ponajviše kolege novinari i članovi političkih stranaka. Nitko nije očekivao
ovako brze izbore, ali politička ispostava Katoličke crkve u Dalmaciji zvana
MOST pokrenula je klupko događaja koji se ne mogu zaustaviti. Pisao sam da su
novi počeci odlična stvar, da su jedna od biti kršćanstva, a HDZ je bez utega
Tomislava Karamarka i MOST jednostavno živnuo. Doduše, bit će
liberalnodemokratski tužno ako će Andrej Plenković biti jedini kandidat
za predsjednika te stranke. Ako dvadeset i šest godina od uvođenja demokratskog
sustava u Hrvatsku, jedna od dvije glavnih stranaka ne može iznjedriti barem dva
kandidata, onda ispada da nismo došli daleko u prihvaćanju zapadnih i liberalnih
načela na kojima počiva naš politički sustav. Jednostavno, konkurencija je
zdrava, uvijek moraju postojati barem dvije, ako i ne tri opcije. Nisam član
HDZ-a, ali s općehrvatskog pogleda, dajte ljudi barem dva kandidata. SDP to ima
redovno ima, pa biste i vi trebali.
Kako piše kolega Klarić, SDP-u pojava Andreja Plenkovića nikako ne leži,
jer nije tip koji će se zamotati u zastavu i s kvazipatriotskim retorikom.
Najveća greška Tomislava Karamarka je u tome što je mislio da HDZ mora biti
turbohrvatski, a još luđe da ga je u toj priči pred prošle izbore pobijedio
Zoran Milanović, zamotavši se u hrvatske zastave, započinjajući sukobe sa
Srbijom gdje se god moglo i predstavljajući sebe kao hardcore domoljuba,
ali s antifašističkih pozicija. Alex Braun je pošteno zaradio svaku kunu.
Sad treba vidjeti kakvu će kampanju napraviti SDP, jer HDZ je krenuo s puno
lakšom retorikom, počevši od stranačkog gurua Milijana Brkića koji je
neki dan u Splitu zvučao kao HSLS za vrijeme Franje Tuđmana, dakle
srednjolinijaško-centristički. Što je sasvim u redu za Hrvatsku u godini 2016.
Sve je više izvjesno da MOST i Tim Oreskovich idu na zajednički nastup na
izbore, uz fini push dijela Katoličke crkve u Hrvatskoj. Kao vjernik, kao
katolik, smatram da je Crkva važna društveno-kulturna sila bez koje bi hrvatsko
društvo bilo siromašnije, povijest Hrvatske isprazna, a Hrvati manje solidarni.
Svaki put kada se Crkva u Hrvatskoj ide direktno petljati u politiku, to nije
dobro. Naime, dovoljno je spomenuti da je na čelu Narodne stranke od 1860.-73.
bio biskup Josip Juraj Strossmayer, čija koncepcija jugoslavenstva išla
je nasuprot Starčevićevoj ideji nacionalne države po francuskom modelu.
Dvije Jugoslavije raspale su se u najgorim ratovima, a hrvatski politički
identitet je i dalje više-manje starčevićanski, naravno s jakim utjecajem
Stjepana Radića, ali i Josipa Broza Tita.
Drugi primjer je Hrvatska pučka stranka (1920.-1929.), tipična klerikalna
stranka pod kontrolom hrvatskih biskupa koju je Stjepan Radić uništavao na svim
izborima. Politički koncepti koji su obje stranke zastupale, bili su i jesu
štetni za Hrvatsku. Također, obje stranke nisu nikada imale širu potporu među
stanovništvom. Alojzije Stepinac nije se petljao u stranačku politiku.
Hrvati su vjernici, ali zbog Starčevića, Radića, pa i Broza, oni su jednostavno
antiklerikalni. Ne mogu razumjeti što jednoj jakoj organizaciji, kao što je
Katolička crkva, trebaju političke avanture.
MOST-u se ipak mora odati priznanje da je prodrmao političku scenu i ipak
pokrenuo promjene. Ako se HDZ zaista krene mijenjati, onda će se promijeniti i
SDP. Možda ne u onom smjeru kako je to MOST htio, ali svaka promjena u hrvatskoj
ustajaloj političkoj močvari je dobra. Možda se na jesen dobijemo dozu optimizma
bez ustaša, partizana i svega toga kvazipolitičkoga folklora.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Nevjerojatno koji je kao vladao te 2016. Mislim da sam to zapisao već ispod
jednoga teksta, ali stvarno kaos, kaos i kaos!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|