|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 11. 4. 2016.
Jasenovac je više od geografskog
pojma, bit će vječno utiskan u kolektivnu memoriju kao mjesto užasa i smrti.
Jedini je dugotrajniji klasični konc-logor na području tadašnje Nezavisne Države
Hrvatske, koja je bila pod efektivnom kontrolom Njemačke i Italije. Maks Luburić
napravio je isti po njemačkome modelu, poslije "ekskurzije" po nacističkim
logorima.
Drugi svjetski rat je
čovječanstvo doveo u specifično stanje, koje bi se lako moglo nazvati prirodnim.
Hobbesova teza da je čovjek čovjeku vuk iskazala se opet u svojoj
gadosti. Tehnički napredak ne znači i napredak čovjekova duha. Veliki hrvatski
teolog Vjekoslav Bajsić pitao se uvijek kako približiti Isusa Krista
čovjeku koji funkcionira po pravilima kamenoga doba, ali u svojoj biti ipak teži
slobodi i kako stvoriti pravednije društvo koje Krist donosi? Jasenovci, razni
konc-logori i gulazi negacije su svake slobode i svakoga pravednijeg društva.
Oni su trijumf Hobbesove noćne more, napredak je samo iluzija, naci-fašizam i
komunizam, kao dva neželjena djeteta prosvjetiteljstva, povele su čovječanstvo u
lanac genocida.
Jedna od najzanimljivih knjižica na hrvatskome jeziku svakako je zbornik
"Religija, moderna, postmoderna: filozofsko-teološka razmatranja" (Zadar, 2006.)
koju je uredio Jure Zovko. Tu se nalazi i "Elementi židovske filozofije
nakon holokausta", tekst koji je napisao Klaus Dethloff, u kojem se
objašnjava kako je holokaust napravio šok i rez u židovskom mentalitetu. Dok je
za kršćane patnja sastavni dio vjere, štoviše, Bog je sam patio na križu,
za Židove je situacija u kojoj Bog dopušta da šest milijuna Židova strada, bez
Božje intervencije nešto nezamislivo, nešto grozno, za mnoge konačni dokaz da
Boga nema. Auschwitz i slični logori, među kojima je Jasenovac, pitanje su od
velike važnosti za Državu Izrael i za Židove širom svijeta, zato i jesu trenutne
trzavice na razini između Republike Hrvatske i Izraela i lokalne židovske
zajednice, koje je pospješio dokumentarac Jakova Sedlara o Jasenovcu,
koji je, da stvar bude ironičnija, valjda najveći cionist u Hrvatskoj.
Sada je vrijeme da se siđe s teološko-filozofski visina u područje praktične
politike. Jasenovac je bio desetljećima najjače oružje u rukama svakoga onoga
koji je mrzio Hrvatsku i Hrvate. Prenapuhane brojke žrtava koje su se penjale do
milijun i sedamsto tisuća zapravo su najveća uvreda svim ubijenim Srbima,
Hrvatima, Bošnjacima, Romima i Židovima. Prenapuhivanjem i pretjerivanjima
izmaknuta je bit stradanja svih tih ljudi, bilo je da riječ o nekome bezimenom
Romu kojega je boja kože dovela u taj logor ili pak da je riječ o jednom
Vladi Singeru, prvom šefu Ustaške nadzorne službe, koji je zaglavio u
vlastitom sustavu logora iz činjenice da je bio rođen kao Židov. To što je od
1933. bio u emigraciji, što se godinama potucao s Pavelićem i Didom
Kvaternikom po raznim talijanskim nedođijama, nije bilo dovoljno. Nijemci su
rekli Paveliću da mu Židov ne može biti u službi, sotona Luburić jedva
dočekao da se riješi konkurencije i nakon dvije godine zatočeništva 1943. Singer
je ubijen. Ovo priča je sasvim dovoljna ilustracija što nije valjalo s
Pavelićem, jer ako je bez problema ubio svoga najbližeg suradnika, onda nije
teško pomisliti kakav je bio prema protivnicima.
Jasenovačka propaganda bila je jedan od pokretača srpske pobune u ljeto 1990. u
Hrvatskoj. Među ostalim, pozivanjem na Jasenovac, Miloševićevi emisari
stvorili su atmosferu u kojoj je hrvatskim Srbima postalo nemoguće živjeti u
Hrvatskoj. Ozren Žunec opisuje u svojem dvosveščanom remek-djelu "Goli
život: socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" (Zagreb, 2007.) proces
zaluđivanja srpskog pučanstva u Hrvatskoj.
Svako korištenje Jasenovca u dnevno-političke svrhe obija se prvenstveno u glavu
onome koji povlači tu kartu. Srbi u tzv. Krajini platili su groznu cijenu
političkome ludilu. Hrvatska ljevica dodatno uništava sjećanja na žrtve
Jasenovca, jer na kraju dobiva se kontraefekt. Jer tko danas više zna tko je bio
Ante Donković, koji je ubijen 1945. u tzv. jasenovačkoj Ciglani? Zbog
žrtava i zbog higijene društva, maknite Jasenovac iz niskih političkih strasti,
na kraju nitko više neće ozbiljno shvaćati goleme žrtve koje su tamo stradale.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Jasenovac je bio i ostao težak teret hrvatske povijesti.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|