|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 2. 3. 2016.
Iza nas je tzv. super utorak kada su na američke predsjedničke predizbore
izašli glasači iz desetak američkih država. Izbori su bili u državama Alabama,
Alaska, Arkansas, Colorado, Georgia, Massachusetts, Minnesota, Oklahoma,
Tennessee, Texas, Vermont, Virginia i Wyoming. Trump i Hillary Clinton odnijeli
su pobjedu u većini ovih država.
Što reći o Donaldu Trumpu?
Potomak njemačko-škotskih useljenika koji je od sebe napravio medijsku zvijezdu
time što govori što mu god padne na pamet, ne pazeći da bude pretjerano
dosljedan, a to mu omogućuje aura sjajnog poduzetnika, a ona mu daje dozvolu za
medijsko "ubijanje" protivnika. Kako je ovo doba Interneta, novinari često
dokazuju da Trump sam sebi uskače u usta. Za lijeve novinare on je apsolutni
protivnik, nešto najgore na svijetu, čovjek kojega ne zanima politička
korektnost, tip koji kaže bobu bob, a popu pop. Ne ljube ga ni tvrdi američki
desničari, televizija FOX ga mrzi iz dna duše, a to je jedna od republikanskih
utvrda u Americi. Tu si je Trump podosta sam kriv, gadosti koji je izgovorio na
račun prelijepe Megyn Kelly nisu baš nešto što je pristojno ponoviti.
Doduše, kada se pogleda alternativa u obliku Teda Cruza, koji je oličenje
najgore američke zatucanosti, Trump se čini progresivnim liberalom, ali po svemu
sudeći Republikanska stranka će stati iza Cruza.
Ali, kakvu god da izjavu Donald Trump rekao, koliko god da vrijeđao novinare,
koliko god da vrijeđao ilegalne doseljenike, pa čak i samog papu Franju,
Trumpu popularnost vrtoglavo raste. Nakon što su se papa Franjo i Trump medijski
pokefali, došla je isprika iz smjera Vatikana, što se rijetko kada događa, ali
prelukava i prepokvarena vatikanska diplomacija vrlo vjerojatno je procijenila
da se nije pametno zamjeriti se mogućem budućem predsjedniku, s obzirom na
specifično stanje lokalne Katoličke crkve u SAD-u. Iako su katolici s oko 24%
najveća pojedinačna denominacija u SAD-u, iako je laički pokret jako živ, iako
su američke časne sestre na prvim linijama borbe protiv AIDS-a, siromaštva i
smrtne kazne, lokalna Crkva, tj. biskupije su financijski uništene zbog odšteta
koje se plaćaju žrtvama svećeničkog pedofilskog zuluma. Dodatno se zamjeriti
najvišoj vlasti u zemlji, u takvoj financijskoj situaciji nije baš nešto
najpametnije, a Vatikan tj. vatikansku birokraciju i diplomaciju primarno zanima
novac.
Može li brbljavi i bogati Trump postati predsjednik? Politika je kao nogomet,
sve je moguće. Trump je mobilizirao bijelu radničku Ameriku
koja je u zadnja dva desetljeća zbog globalizacije i dotoka ilegalnih
Meksikanaca ostala bez posla, a također sluša ga i osiromašena bijela
srednja klasa. To nisu tradicionalni glasači američke desnice. Ovo
podsjeća na Francusku i proširivanje glasačke baze Nacionalne fronte, izdaja
radništva od strana ljevice svjetska je pojava. Korumpirana Republikanska
stranka i njihovi korifeji, kao što je već spomenuta FOX televizija, strašno se
boje Trumpa jer dokazuje da se kampanja može voditi bez stranačkih aparatčika
koji ovise o dotoku novca iz farmaceutskih koncerna, iz tzv. vojno-industrijskog
kompleksa i cijeloga niza poslovnih kartela koji podjednako financiraju
Republikance i Demokrate. Trump je iskren, pa je rekao da je on radio istu
stvar, dakle financirao obje stranke. Uglavnom, Donald je dužan "samo"
bankama, mali donatori ga vole, može računati na stranačka sredstva i
šiba hrabro naprijed.
Amerikanci su željni protuglobalističkog kapitalizma koji ne seli pogone
u Meksiko, Kinu i ostatak Azije, koji ne iskorištava ilegalne
doseljenike (za američkog radnika se moraju platiti određeni doprinosi, plus ima
sindikalnu zaštitu, a radnik uvijek može tužiti na sudu poslodavca, Amerikanci
žele raditi i privređivati svojim rukama. Korumpirani brak između Washingtona i
Wall Streeta uništava malog američkoga čovjeka koji je poduzetan i koji voli
slobodu. Lijeve političke doktrine u SAD-u gotovo su uništile pravo na slobodu
govora za male ljude jer je situacija takva da svatko može sebe proglasiti
svetom kravom, a to Donalda Trumpa ne zanima, pa udara na sve koje ne voli, što
izaziva oduševljenje kod značajnog broja američkih glasača.
Hillary Clinton je na dobrom putu da osvoji demokratsku nominaciju jer
onaj dio demokratske glasačke baze koji pripada etničkim manjinama, koje su vrlo
siromašne, često je antisemitski raspoloženo, što izbacuje Berniea Sandersa
iz igre. Ono što mene fascinira je činjenica da će određeni dio Sandersovih
glasača prije glasati za Trumpa, nego za Hillary, jer je baš ona oličenje
korumpiranog braka između Washingtona i Wall Streeta. Malom Amerikancu dosta je
američkog dvostranačja, američkih aparatčika iz dvije velike stranke, njihove
ovisnosti o dotoku bogataškog novca i dosta im je uništavanja američke kulture u
ime kulta političke korektnosti. Amerikanci traže promjenu, tražili su je od
Obame, nisu je dobili.
Činjenica je da iz ove perspektive i ovoga kuta, Hillary Clinton ima određenu
prednost. Ali, ako je karizmatični Trump izbacio iz igre dinastiju Bush i njenog
predstavnika Jeba, tko to kaže da neće napraviti isto s dinastijom Clinton.
Vidjet ćemo kako stvari stoje, a predsjednik Trump u Bijeloj kući donio bi
kompromis Amerike s Rusijom, zaustavljanje lijevog ideološkog totalitarizma u
zapadnoj kulturi, primirivanje Kine i uništenje čudovišta zvanog ISIL, a sve
navedeno sasvim je pristojno i prihvatljivo.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ako se netko pita kako je Trump postao predsjednik, ovdje je sve lijepo
objašnjeno.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|