|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 10. 2. 2016.
Svake godine u ovo doba čitamo u
našim novinama i u drugim medijima čega se poznati Hrvati odriču. Korizmeno
odricanje spoj je duhovnog i korisnog, naši stari su dobro znali da poslije
zimskog prežderavanja tijelo treba dovesti u nekakav red, a korizmeno doba je
idealno za tako nešto. Duh je jak, a tijelo je slabo. Treba nekada duh pomoći
tijelu kako bi ojačalo.
Autor ovih redaka uglavnom se
odriče slatkoga i Coca Cole prije Uskrsa. Pred više od deset godina odreknuo sam
se športskog klađenja, moram priznati da mi je to bila najzdravija korizmena
odluka. Političko i religiozno često su povezani, češće na štetu religioznoga,
nego na štetu političkoga. Odlični američki remake britanske serije "Kuća od
karata" često pokazuje dodire politike i američkih raznovrsnih crkava. U trećoj
sezoni vidjeli smo susret katoličkog biskupa i bikera Charlesa Eddisa
(John Doman) i predsjednika Franka Underwooda (maestralni
Kevin Spacey), a njihov teološki dijalog završava tako da Underwood
pljune na Krista, a raspelo prigodno padne na Underwooda. Serija je
nevjerojatna kritika američke politike, ali radnja se povlači oko nezaposlenosti
u Americi koja je također u središtu trenutne predsjedničke kampanje u SAD-u.
Hrvatska danas se guši u besmislenim raspravama o Drugome svjetskome ratu, a te
rasprave padaju na sve nas. Postavljam si pitanje jesmo li mi uopće sposobni
razgovarati o ičemu smislenu osim o prošlosti? Teolog sam, nemam baš nekoga
kruha od toga, ali u ovakvoj situaciji treba povući za čuvenim i kontroverznim
njemačkim bibličarem Rudolfom Bultmannom i njegovim "programom
'egzistencijalne interpretacije', poznatom kao demitologizacija, koji se
sastoji u izvlačenju egzistencijalne poruke iz mitoloških elemenata u Novome
zavjetu." (Hrvatska enciklopedija). Prevedeno na svakodnevni hrvatski,
Bultmannova demitologizacija je jednostavna, treba maknuti sve naslage mitova i
ići ka najjednostavnije rješenju unutar povijesnog narativa. Partizani i ustaše
su mit.
Dakle demitologizacija partizana i ustaša nije problem. Početkom 1941. KPH je
imala 4 000 članova i 11 000 SKOJevaca, dakle raspolagala je s 15 000 ljudi.
Ustaška vojnica je 1942. imala 16 000 dragovoljaca i to je bio njezin vrhunac,
nakon toga ustaše počele su regrutirati ljude u Vojnicu. Dakle, oko 30 000 ljudi
od oko tadašnjih 4 milijuna Hrvata bilo je zatrovano zlom fašizma i komunizma,
dakle ni 40 000 ljudi (1%) nije bila povezano ni ustašama, ni s komunistima.
Koga su podupirali? Hrvatsku seljačku stranku i njezinog nesposobnog
vođu Vladka Mačeka.
Iskreno, liberal sam i ne mogu se suživjeti s idejama komunizma i fašizma. Bio
bih sretniji da nije bilo Slobodana Miloševića, SANU-a i JNA, pa da se
Jugoslavija raspala kao Čehoslovačka, a da su u mirnom raspadu na vlasti bili
Dražen Budiša, Vlado Gotovac i Vladimir Primorac. Svi znamo da
bez rata ne bilo sumnjive privatizacije, također znamo da bi bez rata likovi kao
Josip Perković i Zdravko Mustač završili u egzilu u Beogradu,
Moskvi ili u Havani. Ali što je bilo, bilo je. Važna je sadašnjost.
Sada u ovome trenutku, kada Hrvatska biva sustavno depopularizirana od mladoga
stanovništva na jedan do sad neviđeni način, sada kada poduzetništvo umire u
moru nepreglednih propisa koji su napravljeni tako da se svako malo ili srednje
poduzeće, te svaki obrt, mogu za dve, tri inspekcije stjerati u bankrot, sada
treba djelovati.
Vjerujem u pluralnu Hrvatsku u kojoj je pojedinac najveća vrednota hrvatskog
društva (nešto što izlazi iz novozavjetne perspektive, pojedinac stoji sam spram
Boga, ne stoje narodi, ne stoje kolektivi, Bogu ništa ne znači ni
Nijemac, ni Hrvat, ni Srbin, ni Englez), u takvom društvu čiji Ustav počiva na
tradicijama Francuske i Njemačke, u takvoj Hrvatskoj nema mjesta ni za ustaše,
ni za partizane. Prokleta je zemlja nad kojom lebdi 30 000 krvnika iz prošlosti.
Pa ajmo se ove korizme odreći i jednih i drugih, ali i njihovih fanatičnih i
korumpiranih nasljednika.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Trebalo bi raspelo pasti na mnoge glave u ovoj našoj domovini.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|