|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 5. 2. 2016.
U nizu nerazumijevanja koja pogađaju
hrvatsko društvo isplivala je izjava ministrice Bernardice Juretić kako: "Jedino
nas Božja snaga i pomoć mogu izvući iz sveg. Naravno, uz naš trud, ali sigurno
da sami ne možemo." Ukratko, da nam samo Bog može pomoći. Iskreno, ne znam
koliko sam puta sam izjavio istu stvar u zadnjih šest godina.
Vrlo brzo iza toga, u
razgovoru za RTL danas, ministrica Juretić ogradila se od bilo kakvog
utjecaja Katoličke crkve na rad vlasti. Mora se priznati poštovanoj ministrici
da je kvalitetan političar, ali jedno je sigurno, kao bivša časna sestra,
uvjeren sam da od svih ministara u trenutnoj vladi, na nju će stvarno vodstvo
RKC-a u Hrvatskoj imati najmanji utjecaj. Zašto? Zato što je ministrica vjernik
i zato što je imala neizmjerne hrabrosti skinuti habit kada je shvatila da ne
može ostvariti svoj poziv kao časna sestra. Odrekla se materijalne sigurnosti i
uplovila u nemirne vode, a svaki onaj tko njoj poriče da ne shvaća sustav nad
kojim joj je povjerena skrb (socijalna politika i mladi), taj je lud. Vjerujem
da ova radišna i borbena žena o kojoj postoje čak i legende iz Domovinskog rata
(deblokiranje Dubrovnika), bit će jedan od boljih ministara.
Činjenica je da Milanovićevo (ekstremno) krilo SDP-a i trabanti s lijeve
scene koji su četiri godine sisali proračun Ministarstva kulture jedva čekaju
svaku priliku da krenu sa svojim staljinističkim pričama. To je model iz
Francuske tridesetih godina dvadesetog stoljeća, gdje je djelovala tzv.
antifašistička fronta, priča je da su svi fašisti, od liberala do demokršćana,
zapravo jedino profesionalnim antifašistima nisu sami fašisti problem. Hrvatska
je u najvećem glibu u suvremenoj povijesti, a situacija se dodatno pali izjavama
kako oni koji su ubijeni bez suđenja nisu nevini (Vesna Pusić, Otvoreno).
Pisao sam to, pišem i pisat ću, nikada nije bila toliko ugrožena sama biološka
baza hrvatskog naroda. Ljudi odlaze, a u međuvremenu po Index.hr-u, drogeraši
prosvjeduju protiv ministra Hasanbegovića ("Hrvatska je jedna od
najbogatijih zemalja svijeta. Ja sam završio na teškim drogama radi svega
toga."), mi se bavimo Bleiburgom, lažnim neovisnim medijima, strahom
kazalištaraca da će morati početi češće dolaziti na posao (Zrinka Cvitešić
igra osam predstava u sedam dana u Londonu) i sličnim dogodovštinama. Vlada
i HDZ sami sebi sustavno odmažu maštovitim kadroviranjem, primjerice Mijo
Crnoja bio je oličenje svakoga ljevičarskoga mokroga sna o hrvatskom
branitelju. Ako se to nastavi, loše nam se piše.
Moliti za kršćana znači raditi. Staro benediktinsko geslo glasi "Ora et
labora", kada se na Zapadu, među katolicima i protestantima kaže da će
se moliti, to znači automatski da će se prionuti poslu. Postoji jedno grozno
nerazumijevanje kršćanskog vokabulara u Hrvatskoj. "Tko neće da radi, neka i ne
jede!" To nije parola nekoga sindikata, već rečenica svetoga Pavla iz
Druge poslanice Solunjanima. Molitva se shvaća kao početak rada, kao početak
djelovanja, ona je nešto iznad ovoga svijeta, ali molitva je u ovome svijetu.
Biti protiv molitve znači biti protiv rada i optimizma.
Doduše, Katolička Crkva u Hrvata sama sebi puca u nogu. Sisački biskup Vlado
Košić sustavno zabija najviše autogolova u vlastitu mrežu. Druženje s Mijom
Crnojom samo je vrhunac sante leda. Biskupu Košiću primjerice uspijeva da mu
pravoslavni svećenik se odšeće u Kutini s molitve za ekumensko jedinstvo kršćana
(stvarno ne znam kada se tako nešto dogodilo), spram restauratora koji
obnavljaju crkve širom biskupije odnosi se više nego diktatorski, a prima i
osuđene haške zločince. Poprilično nesretno vođenje mlade biskupije dolazi kao
mana s neba profesionalnim antifašistima.
Nema ničega lošega u molitvi. Činjenica ostaje da smo mi ovdje u teškoj krizi,
da se moramo izvući iz blesavih sukoba, moramo jednostavno se odlučiti, želimo
li funkcionirajuće društvo ili želimo li građanski rat iz kojega ne može se
izvući ništa dobro. Jednostavan izbor.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Molitva je uvijek dobra!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|