|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 28. 11. 2015.
Čuveni 29. novembar poznatiji je u
ovim našim krajevima kao doba svinjokolje ilitiga Dan Republike kada je čuvena
bježeća družba imala Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943. Jedina važna odluka
je zapravo bila da Tito postaje maršal, a federalizacija i slične stvari, kao da
se i maloumni kralj Pera ne smije vratiti, zapravo su sekundarne.
Jugoslavenski Luj XIV.
u obliku lukavog i visokointeligentnog bravara iz Zagorja, koji je imao manire
jednoga grofa, označavao je tu Drugu Jugoslaviju. Problem Druge Jugoslavije
izlazi iz osobe, lika i djela Josipa Broza Tita. Sve komunističke
diktature, od Lenjina, preko Staljina, Pola Pota, Mao
Zedonga i sličnih masovnih ubojica uvijek su se bazirale na osobnoj moći
velikih očinskih likova. Začudna je količina tzv. "daddy issues" (ilitiga na
hrvatskom "kompleks oca") koje posjeduje narodi koji su bili pod komunizmom.
Iako po marksističkoj teoriji komunizam bi trebao nastupiti u zemljama kao što
je Danska (koja pak ne drži marksističku literaturu u javnim knjižnicama),
komunizam je nastupio u jednoj zaostaloj Rusiji, koja i danas prezire pojedinca,
te guši istinske intelektualce, Putin je samo još jedan u nizu despota.
Doduše, da pravoslavlje ne lomi pojedinca, da pravoslavlje ne traži slijepu
poslušnost državi, nikada se ne bi crvena aždaja tako se dobro primila. Azijski
narodi također preziru individualizam, pa nije čudo da je jedna Kina isto
postala crvena, te da se ujedno najluđa komunistička diktatura na svijetu
nalazila u Kambodži, a provodili su se Maovi recepti. Uostalom, komunizam je
religija, kao što to tumači i objašnjava ruski filozof s njemačkom adresom,
Mihail Riklin. Religijski fanatici vjeruju da imaju misiju.
Čitam ovih dana ponovno "Zapise odraslog limača" nedavno umrlog Paje Kanižaja.
Humoristična knjiga, genijalno lako pisana, opisuje odrastanje autora u
Podravini poslije Drugoga svjetskoga rata. Uz sve zdrave dječje radosti, postoji
jedan specifičan podravski blues, jer je često nedostojalo nekih stvari,
ponajviše slobode mišljenja. Podravina je bila kažnjenički kraj, ne zato što je
stala uz ustaše, nego što je to bila utvrda HSS-a. Politika HSS-a je bio odlazak
u domobrane, jer je zagrebačko ratno vodstvo HSS-a izračunalo da najmanje ljudi
pogiba u Domobranstvu, iako je dio HSS-a poveo ljude u partizane, a bilo je i
nešto sitno podravskih komunista. Jugoslavija je prezirala poljoprivredu, pa je
tako Podravina dobila Podravku kao žnj-industriju, nedostojnu prave industrije.
Slično kao Velika Kladuša. Primjerice, Sisak je bio miljenik Vlade Bakarića
i Josipa Broza, pravi komunistički grad sa svojom pravom teškom industrijom.
Čudesno, Sisak je totalno propao, a Podravka unatoč svim makinacijama još uvijek
postoji.
Sve boljke koje nas danas muče su iz SFRJ. Korupcija je iz SFRJ. Loša uprava i
političko imenovanja su iz SFRJ. Paternalistički odnos spram politike je iz
SFRJ. Zatucanost i zatvorenost uma je iz SFRJ. Jedini koji primjećuje da su
komunisti bili konzervativci je Nino Raspudić. Oblici stranačkog
djelovanje su iz SFRJ. Političko mesijanstvo koje pokazuje Božo Petrov je na
tragu mesijanstva Josipa Broza. Dvadeset i pet godina poslije navodnog pada
komunizma politika se i dalje bazira po receptima iz SFRJ.
S druge strane, socijalna država koja je bila najveća blagodat te diktature, ona
sve više izumire. Iako državna uprava i firme kao ZET uživaju sve posljedice
radničkog samoupravljanja, običan radni narod, on trpi na tržištu rada. Taj
shizofreni spoj političkog komunizma i divljeg kapitalizma koji danas vlada
Hrvatskom sustavno ubija zemlju.
Izraelu je trebalo 40 godina u pustinji da se očisti od egipatskog načina
razmišljanja i da izađe iz ropstva egipatskog uma. Prošlo je 25 godina od
navodnog pada komunizma. Iskreno, moja generacija nema vremena čekati 15 godina
da izumre komunističko nasljeđe u hrvatskim glavama. Ali ono što je najžalosnije
od svega, da ovdje ljudi sami biraju biti zatočenici loše prošlosti. Zaista,
nije sramota biti Hrvat, ali je stvarno peh.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Mnogima je lijepo biti zatočenik "ljepše prošlosti".
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|