|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 20. 11. 2015.
Bio sam na sjajnoj izložbi
"Ernst Barlach i Käthe Kollwitz: Izvan granica postojanja" u zagrebačkoj
Modernoj galeriji. Svaki put kada uđem u bilo koji hrvatski muzej ili hrvatsku
galeriju moram se sjetiti hrvatskih političara Stipe Šuvara i Ive Sanadera. Prvi
je gradio muzeje, drugi je skupljao slike. Premalo se piše o kulturi zadnje
vrijeme.
Kada dođete u inozemstvu u neki muzej i kažete da ste novinar,
izvadite nekakvu press-kartu ili nešto slično, pogledaju vas, nasmiju se,
zahvale vam se da ste odabrali njihovu ustanovu i pitaju vas zanima li vas
stručno vodstvo. Naravno, ne platite ulaz. Kada u Zagrebu probate tako nešto
izvesti, smiju vam se u facu. Barem su se meni smijali više puta. Pa više tako
nešto ne probavam. Zapravo, postupak da tako nešto dobijete traje dugo, gnjavite
urednika, a zagrebački muzeji i galerije mrze medije. Mrze i svoje posjetitelje.
Naime, karta za Modernu galeriju košta astronomskih 40 kuna. To je jedan dobar
obrok. Moderna galerija se nalazi u nacionaliziranom Radićevom domu, da
ironija bude veća. Za prosječnog hrvatskog čovjeka 40 kuna je čista pljačka.
Činjenica je da nije nikoga bilo na izložbi, osim grupe kustosa i novinara iz
Novoga Sada i Beograda. Koji su pretpostavljam ušli besplatno. Barem kustosi.
Sablasno prazno, a odlična izložba. Ernst Barlach i Käthe Kollwitz
su bili socijalno ustrojeni njemački umjetnici koji su portretirali najslabije
slojeve. Kršćanski background također im nije pomogao, pa kad su došli nacisti
na vlast, njih dvoje su jednostavno bili zabranjeni i izbačeni iz javnog života.
Naime, nacistima se nije svidjelo portretiranje stvarnog života, pogotovo
njemačke bijede. Zahvaljujući pljačkaškoj politici Moderne galerije, malo će
ljudi imati priliku vidjeti ovu genijalnu izložbu. Pazite, to nije privatna
galerija, već se nalazi na državnom i gradskom proračunu. Da je to privatna
ustanova, mogu naplaćivati i 400 kn. Ali kako su državni, ima ih biti sram.
Zašto spominjem Stipu Šuvara? Fun club Stipe Šuvara u hrvatskom medijskom
prostoru se sastoji od dva slova. Prvo slovo je hrvatski pisac Pero Kvesić
koji ga bezgranično obožava i štuje, dok drugo slovo sam ja. Ja sam puno
kritičniji spram Šuvara. Doduše, iza Šuvara u javnom sjećanju je ostala propala
reforma školstva i zloglasna tzv. Bijela knjiga. Ali, ostala su i
dva jaka muzeja (Mimara, Klovićevi dvori), jedna premještena srednja škola (1.
gimnazija) te nova zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Za sad, nijedan
drugi političar nije toliko napravio za kulturu i školstvo u Zagrebu. Šuvar je
posjedovao neko čudno poštenje, primjerice zaposlio je Dražena Budišu u
NSK, kada je Budiša bio socijalna parija. Ivo Lučić u svoj knjizi "Uzroci
rata" (Zagreb, 2013.) često citira predavanje održano na Tribini omladine u
Sarajevu 3. svibnja 1989. godine, u kojem Stipe Šuvar bolno iskreno opisuje kaos
koji je zadesio Jugoslaviju. Šuvar je daleko od perfektnog političara i
ideološki smo na suprotnim stranama, ali dajte mi ministra kulture koji će
toliko graditi! Do tada, ima moje veliko poštovanje.
Nije teško za pogoditi zašto se u muzeju ili galeriji prisjetim Ive Sanadera.
Kada su ga uhitili, te našli njegovu zbirku slika, jedan moj prijatelj je bolno
zavapio da je trebao biti dealer slikama. Umjetnički zanos koji je
nosio bivšeg premijera i za sad nevinog i najpoznatijeg stanovnika Remetinca je
bio stvarno fascinantan.
Hrvatska bi bila sretna kada bi se našao neki političar koji bi bio spoj Šuvara
i Sanadera. Dakle ambiciozni, šarmantni i prodorni graditelj, koji je usto
pošten i nije korumpiran. Iskreno, na hrvatskom političkom nebu ne vidim nikoga
takvoga. Uostalom, ovaj tjedan sam išao dati zahtjev za izradu putovnice, pa
onda znate što mislim koliko je sati u ovoj nesretnoj zemlji. Nadajmo se da će
se netko takav pojaviti.
NAKNADNA PAMET (2024.):
S Šuvarom se ne slažem ideološki, ali slažem s njegovom opipljivom ostavštinom.
Pero Kvesić je umro 11. 11. 2023. Upoznao sam ga davnih dana, ne mogu reći
slučajno, ali shvaćam zašto je pripadao tzv. Šuvarovim komandosima,
mislim da su obadvojica bili žešći mizantropi i cinici. Upoznao sam i Dražena
Budišu relativno nedavno, neplanski i usput. Razgovor se vrtio i oko Šuvara.
Bilo je jako zanimljivo.
Cijena karata u zagrebačkim muzejima/galerijama su pljačka i dalje.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|