|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 31. 10. 2015.
Teško je pisati o kampanji u zemlji koja previše odiše
političkim životom. To je posljedica života pod dva totalitarizma. S druge
strane, mi smo stvarno mala zemlja u kojoj svatko svakoga zna i političko ulazi
u svake pore od vrtića pa do staračkih domova. Za svaku političku analizu treba
slušati "male" ljude, što redovno radim pred svake izbore i zato se mogu
pohvaliti da na ovom mjestu sam uspješno predviđao ishod svaki izbor zadnje
dvije godine. Ono što pišem zapravo govore ljudi oko mene. Osluškujem što ljudi
kažu.
Za vrijeme gradskih izbora u proljeće 2009. vozio sam
s 14sticom doma. Kod Muzeja za umjetnost i obrt ušla je cijela satnija
pučkoškolaca, treći ili četvrti razred. Glavna tema su bila gradski izbori,
fight između Bandića i Kregara. Što su ta djeca izgovorila
pametnih stvari, to je bilo da se smrzneš. Podosta njih su utužive, pa ih ne
mogu prenositi. Djeca nisu opterećena ideologijom, pa zato za razliku od domaćih
analitičara koji redovno promaše izbore, klinci znaju kako narod diše. Pravo
istraživanje političkih trendova bi trebalo provoditi u vrtićima. Djeca su
bolno iskrena.
Hrvatski glasač je jednostavan. Hoćeš-nećeš, na parlamentarnim izborima,
šanse imaju dvije glavne opcije, HDZ i SDP. Zanimljivo, na lokalnim izborima
treće opcije imaju izvanredne prilike, pa tako često ljudi kao Željko
Lacković pobjeđuju. Gospodin Lacković je obljubljeni gradonačelnik Đurđevca,
vrlo sposoban pravnik. Temeljno razmišljanje hrvatskog građanina je koliko ima
novaca u novčaniku i koliko je stabilna država. Trenutno, kupovna moć je manje
nego pred četiri godine, granice su kao švicarski sir, Milanović je nesposoban,
a prosječni glasač ne želi da mu propadne glas. Za prosječnog glasača, rješenje
je HDZ.
HDZ su kao cajke. Tu je Milanović izrekao istinu koju nije
shvatio. Pred kojih desetak dana bio sam u Bjelovaru, onako na jedan dan. Malo u
muzej (sjajna soba Domovinskog rata), malo po parkovima, malo nešto pojesti,
vidjeti grad. Sa mnom je bio moj dragi prijatelj Zvonimir, čovjek je
rock kritičar i nekako hodajući bjelovarskim korzom vidjeli smo hrpu
ugostiteljskih radnji. Bjelovar ima jaku muzičku tradiciju, čuvenu glazbenu
školu, kulturni je grad. Nabraja moj prijatelj bandove i muzičare iz grada, a ja
u poluzafrkanciji kažem da se pred kraj vremena sigurno puštaju cajke u svim
kafićima. I poslije svega, stojimo mi na bjelovarskom kolodvoru, čekamo vlak,
hrpa srednjoškolaca. I svi su okupljeni oko jednoga dečka. Koji na svome
mobitelu pušta cajke.
Cajke nisu društveno prihvaćene, cajke su na margini, ali činjenica je da ih
većina ljudi sluša. Nisam ljubitelj toga melosa (doduše, moj "narodnjak" je
Zvonko Bogdan, Johnny Cash, Waylon Jennings, ne bježim ja od
"narodnog" zvuka), samo što je postao dominantan. Ljudi izbjegavaju potvrditi da
ih slušaju, štoviše državna televizija ih ignorira. Nije kao pristojno. Slično
je kao glasati za HDZ. Društvena je atmosfera takva da nitko neće priznati da
glasa za HDZ, iako dobivaju sve izbore. Reći da se glasa za HDZ dođe kao reći da
se sluša Seka Aleksić. Vrlo jednostavno, HDZ će dobiti ove izbore. I to
sa začuđujuće dobrim rezultatom.
SDP ima samo jedan lagani zadatak, a to je bolje vladati od HDZ-a. Ova
predizborna kampanja SDP-a djeluje da je SDP četiri godine u oporbi, a HDZ na
vlasti. Toga nema nigdje da vladajuća stranka tako vodi kampanju, jedino u
Hrvatskoj. Gordan Maras kao primjer inteligencije takvoga pristupa. SDP i
trabanti biti će zasigurno najjača oporbena opcija u Saboru. Uostalom, ništa im
neće nedostajati, kapat će visoka saborska primanja.
Most će vrlo vjerojatno ući s protestnim glasovima u dalmatinskim jedinicama,
nadomjestit će zaboravljenog Ivana Grubišića, zanimljivo, Petrov
kao još jedno lijevo dijete Crkve. IDS i HDSSB kao jaki regionalni igrači imaju
osigurano svoje mjesto u Saboru, Živi zid se može ogrebsti za koji mandat,
Radimir Čačić ima izvanredne šanse u sjeverozapadnim krajevima. Svi ostali
nemaju šanse ući u Sabor. OraH koliko god da imao izvanrednih kadrova, u ovakvoj
političkoj areni ne može proći. Milan Bandić super prolazi na lokalnim
izborima, ali na nacionalnim nema jačih šansa. Ostale opcije su zanemarive. Ne
isključujem opciju da se u ovih tjedan dana DORH uključi u kampanju, onda će
biti sve nepredvidivo.
Zoran Milanović je postavio ove izbore na principu "mi ili oni". Ono što je
nasmiješnije, prekasno je shvatio da je većina glasačkog tijela desnog
usmjerenja, pa odjednom se SDP naoružao Franjom Tuđmanom, hrvatskim
zastavama i domoljubnom retorikom. Kolinda Grabar-Kitarović pliva kao
riba u takvim okolnostima. Milanović pak djeluje kao Spužva Bob Skockani
kada shvati da više nije u moru. Imao je četiri godine da pokaže što zna.
Rezultati su vidljivi.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Zabavno je vidjeti kako se MOST pokazivao lijevim i progresivnim. Zoran
Milanović devet godina kasnije koristi istu tehniku i opet je izgubio izbore.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|