|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 26. 9. 2015.
Ako pozorno čitate što ovdje pišem zadnje dvije godine, pitanje hrvatske
vanjske politike najčešća je tema mojih razmišljanja. Najveći junak ovih kolumni
svakako je papa Franjo, netipični Argentinac koji se mora boriti s tisuću i
jednom strujom u Vatikanu, koji mora zadovoljiti želje mnogih katolika i koji
pokušava Katoličku crkvu uvesti u 21. stoljeće, nakon što ju je Joseph Ratzinger
usmjerio prema 1563.
Gledajući što sam pisao o Zoranu Milanoviću,
može se svesti na činjenicu da je Hrvatska završila u međunarodnoj izolaciji, da
je vanjska politika najgori dio vladine politike (čak gledajući i strašnu
gospodarsku situaciju koja je 2014. konačno dotaknula dno dna). Vrhunac
vanjskopolitičkog ludila bila je zatvaranje legalnih prijelaza prema Srbiji, dok
su ilegalni bujali. Građani države Srbije (među kojima su i domicilni Hrvati u
Srbiji), poslovni ljudi, turisti, bilo tko, jednoga jutra su bili spriječeni, sa
svojim dokumentima, ući u RH, dok je svatko od migranata to mogao, bez
dokumenata.
Srbi i Hrvati imaju bremenitu povijest. Grobovi na obje strane svjedoče o tome.
Mnogo osobnih tragedija je tu. Unatoč tome, svim ratovima, svoj nesreći,
hrvatski i srpski su srodni jezici, kao što su slovački i češki, danski,
norveški i švedski. Možda se politički ne razumijemo baš najbolje, ali
gospodarska suradnja postoji, rat je završio 1995., mirna reintegracija 1998. Od
te 1998. nikada se nisu zatvorile granice između Srbije i Hrvatske, unatoč npr.
slučaju nevino optuženog Tihomira Purde i mnogim diplomatskih sukobima,
granica je uvijek ostala otvorena. Pod pritiskom Europske komisije i
gospodarstvenika, granica se otvorila i vlada Zorana Milanovića dobila je još
jednu političku šamarčinu. Mađarska je najveći dugogodišnji saveznik Hrvatske od
svih naših susjeda, a Milanović odbija kontakte s Viktorom Orbanom.
Hrvatska se još jednom našla izolirana, slaba i nespremna zbog Zorana
Milanovića. Ali, Milanović je takav. Tu postoji sam jedno rješenje.
Katolička crkva u Sjedinjenim Američkim Državama draga mi je tema. Premalo je
mjesta da bi se opisivale unutarnja raznolikost, različita strujanja.
Potpredsjednik SAD-a Joe Biden je katolik, pripada Demokratskoj stranci.
Predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa John Boehner je
republikanac i katolik, a nakon što je porazgovarao s papom Franjom,
odlučio je ubrzati svoju planiranu ostavku. Plačući na konferenciji za novinstvo
objašnjavao kako je papa Franjo ga zamolio da se moli za njega. Ne smijemo
smetnuti s uma činjenicu da Republikanska stranka reži na papu Franju, svađa se
s njime kad god stigne, bogati američki katolici negoduju na papine riječi.
Jedan mali razgovor i John Boehner se rasplače kao sretno dijete, te oduševljeno
govori o tome novinarima, bez imalo srama.
Crkva u SAD-u je raznovrsna. Često volim pisati o američkim časnim sestrama koje
su na prvoj liniji rada sa siromašnima, s narkomana, s odbačenima i najglasnije
su protivnice smrtne kazne u SAD-u. Papa Ratzinger progonio je ih zbog
činjenice da u Americi časne sestre ne nose habit i zbog njihove bliskosti s
narodom. U Americi su pak svećenici podosta omraženi zbog pedofilskih skandala.
Američki pravni sustav je takav da žrtve dobivaju velike novčane oštete, tako da
je cijeli niz biskupija bankrotirao zbog prikrivanje pedofilije.
U SAD-u posebno se cijene katoličke škole. Kakvo je stanje među mladim
katolicima i kakva su njihova promišljanja govore slučajevi u kojima učenici
katoličkih škola staju na stranu svojih lezbijskih i homoseksualnih učitelja
koji su otpušteni na osnovu svoje spolne orijentacije. Tako nešto neće se brzo
vidjeti u Hrvatskoj.
Papa Franjo šarmira na Kubi, papa Franjo šarmira u SAD-u. Pred njim se vesele i
zadnji komunisti i ponosni republikanci. Čovjek spaja ljude svojom
neposrednošću. Papa Franjo je u diplomatskom smislu sve što Zoran Milanović
nije. Trebamo učiti od toga veselog Argentinca. Trebamo naučiti slušati drugoga.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Joe Biden je predsjednik. Čekaju ga izbori. Viktor Orban je najveći saveznik
Srbije i Vučića. Vremena su zanimljiva.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|