|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 11. 2015.
Biti političar u
Hrvatskoj prvenstveno je unosan posao koji je plaćen iznad prosjeka. U drugoj
polovici 19. stoljeća saborski zastupnici nisu bili plaćani. To je bila
austrijska smicalica kojom se pokušalo spriječiti formiranje bilo kakve oporbe
jer većina biznisa vodila se s državom, a samo su bogati ljudi mogli ići u
političare. Pravaši su bili siromašni kao crkveni miševi, a Stjepan Radić je
često zamjerao mlađim pravašima da su se prodali za posao u državnoj službi.
Zapravo, jednako kao i danas, tada je rad u javnoj upravi bio pravi jack-pot.
Danas se ljudi upisuju
u stranke primarno kako bi imali neke financijske koristi. San svake Hrvatice i
Hrvata saborski je mandat. Prijenosi iz Sabora svjedoče o tome kako dvadesetak
od sto pedeset i jednoga zastupnika sjedi i međusobno se svađa kao mala djeca.
Idealan posao, oko sto i trideset ljudi nikad nema u sabornici, a dobivaju
debele plaće. Svaka parlamentarna stranka ima i svoju stranačku birokraciju,
pravi jedan birokratski stroj koji se financira iz državnog proračuna.
Ali, svaka vlast također se pobrine i da se ona "prava" birokracija napuni
stranačkim poslušnicima, od lokalnih, preko županijskih, pa sve do državnih
razina, svaka velika stranka iza sebe ostavi svoje ljude. Zanimljivo, nijedna
vlast ne miče prethodne naslage birokracije, nego samo slaže novi sloj. Stvaraju
se nova radna mjesta, stranački protivnici kohabitiraju, izbjegavaju se
ideološke svađe za vrijeme pauza, jer svi su jedna sretna obitelj na državnom
proračunu, koji se financira svakom vašom kupnjom, od žvakače gume, pa do
traktora, 25 posto ide državi. Uzima vam se od plaće, od bilo čega, parafiskalni
nameti u Hrvatskoj su stvarno maštoviti.
Stoga, nije neobična pojava mladih stranačkih snaga koje bi htjele podijeliti
budžetsko-birokratski komad kolača, jer dolaze teška vremena, sasvim je sigurno
da iza naodolazećih izbora dolaze bolne reforme i da ćemo živjeti vrlo loše, da
će rezovi bitni gadni i da ćemo još više osiromašiti. Ali jedno je sigurno,
političari, redovni birokrati i stranački birokrati dobivat će redovno plaće,
iako vrlo vjerojatno smanjene, ali vjerojatno i dalje veće od naših primanja iz
privatnog sektora. Znajući smisao za humor hrvatske politike, najviše će se
smanjiti plaće učiteljima, medicinarima, vatrogascima, policajcima i vojnicima,
jer Hrvatsku ćemo braniti do zadnjeg birokrata. Zapravo, do Republike Hrvatske,
do hrvatske nacije i do hrvatskog građanstva nikome od hrvatskih stranaka nije
stvarno stalo. Ali, ti građani i dalje jedini su koji kroje sastav Sabora, i sve
dok postoji pravo glasa, donekle će se stranke ipak trebati brinuti za svoje
glasače, jer ako pogledamo Sabor, danas u njemu nema više HSLS-a, koji je
primjerice 2000. godine imao čak 25 zastupnika. Stanje se lako može promijeniti.
SDP-ova vlast vrludala je neradnički tri godine i odlučila si je zadnje godine
donekle populistički sačuvati glasački bazu, oprostom dugova, napadom na bankare
i fiksiranjem tečaja švicarskog franka za kredite, a također je već tri godine u
tijeku ideološka borba, iako je primjerice ateistički križar Jovanović prestao
biti ministar prosvjete. Ideološki se boj nastavlja u punom zamahu, pa se tako
izbija "Za dom spremni" s HOS-ovog spomenika u Splitu (natpis koji tamo uopće
nije trebao biti, a našao se na spomeniku zbog HČSP-a), a što će još sve
napraviti Milanovićeva vlast da dodatno zakuha čuvenu hrvatsku podjelu na
desne i lijeve, to treba tek vidjeti.
Hrvatski laburisti nisu više zanimljivi lijevom glasačkom tijelu iako su vrlo
aktivna saborska oporba, koja doduše nekada podupire SDP, ali i dalje imaju
koalicijskog potencijala. OraH je prenapuhani balon kojega su probušili Ivan
Sinčić i Ivan Pernar. Još neregistrirana Radnička fronta kao da je ispala iz
čuvenog stripa Alan Forda (deseta epizoda "Formule"), a ista niti postoji kao
stranka, niti ima svoju glasačku bazu, jer primjerice Živi zid ima 11
županijskih organizacija i Ivan Pernar, uz podosta sreće na predsjedničkim
izborima, stvarno ima iza sebe nekakvu terensku političku mašineriju koja je
spremna izići na izbore. U OraH-u ima kvalitetnih ljudi, ali Mirela Holy
ne dopušta nikome da se profilira. Iskreno, znade li itko kako se zove
europarlamentarac iz OraH-a? Ja ne znam.
Živi zid će sigurno pokupiti glasove ljudi koji su totalno pogaženi u ovoj krizi
i koji mrze kapitalizam, EU, NATO, mainstream politiku. Poruke Živoga zida su
jednostavne, imaju odjeka među ciljanim glasačkim tijelom i koliko god da većina
analitičara i novinara to odbija vidjeti, Živi zid je hit među gubitnicima
tranzicije kojih svakim danom ima sve više i više. Lijepi pristojni Vilibor ili
namrgođeni bahati Mate, jako "teška" odluka za taj dio glasačkog tijela.
Pernar zna što radi.
Zoran Milanović zagospodario je SDP-om kao feudalni gospodar. Iako se riječka i
zagrebačka ispostava na veliko buni protiv Zoran-paše Milanovića, nemaju
dovoljno snage da ga sruše. Unutarnja oporba polagala je velike nade u Ivu
Josipovića, a pitanje je može li detronizirani predsjednik sakupiti dovoljno
ruku za rušenje Zoran-paše da zagospodari SDP-om.
Hoće li Ivo Josipović osnivati novu stranku, hoće li pridružiti nekoj lijevoj
postojećoj ili će se vratiti na Sveučilište gdje uživa moć i ugled, to tek
trebamo vidjeti. U SDP-u zapravo nema neke jake ličnosti koja može parirati
Zoran-paši Milanoviću, kojemu i ovako više nije toliko do premijerske stolice
kao što mu je važno da ostane kormilar starog ruzinavog broda zvanog SDP, koji
je zbog prirode hrvatske politike nepotopljiv. Zoran-paša je apsolutni vladar
SDP-a.
Hrvatski glasači zapravo uvijek glasaju vrlo racionalno, tj. stalo im da im ne
propadne glas, zbog toga dvije velike stranke i koalicije sakupljenih od njih
dobivaju glasove. Mit je da je glasačko tijelo većinski lijevo, jer HDZ je puno
više puta odnio pobjedu nad SDP-om, a primjerice pobjeda Kolinde
Grabar-Kitarović svjedoči da ipak ima više desničara, iako najtvrđi i
najkonzervativniji glasači nikada ne bi mogli glasati za ženu (ostali su doma
drugi krug), pa možemo reći da je odnos desnice i desnog centra spram ljevice i
lijevog centra 55 naspram 45 posto u korist desnice.
Ono što se meni čini je da će Zoran-paša Milanović pred izbore žrtvovati HNS i u
koaliciju povući Laburiste (kao izrazito lijevu stranku), jer HNS je otvoreno
neoliberalan, a dotična riječ postala je kletva u hrvatskom javnom prostoru, te
će svu krivicu za loše i nesocijalne poteze svaliti na Vesnu Pusić i
njeno društvo.
U sastavu sljedećeg Sabora možemo očekivati HDZ i široku koaliciju, SDP i
koaliciju (SDP-IDS-Laburisti-nekakvi umirovljenici), HDSSB, Živi zid,
Čačićeve Reformiste i eventualno Ružu Tomašić i više nikoga drugoga.
Lokalne liste nemaju snage na nacionalnoj razini. U svakom slučaju, ostao na
vlasti ili sišao s nje, Zoran-paši Milanoviću bit će vrlo dobro u životu.
NAKNADNA PAMET (2024.):
"Zoran-paša je apsolutni vladar SDP-a."
Vrijedi i deset godina poslije. Pravi fenomen.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|