Islam u Hrvatskoj, uspješni fenomen koji prkosi ekstremistima

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 24. 1. 2015.



Za vrijeme Jugoslavije, mitologija se gradila na temeljima ekskluzivističkih nacionalizama 19. stoljeća, tj. za sve zlo su uvijek bili krivi stranci i strani zavojevači. Tko ne zna priču da su za goli Velebit krivi Mlečani koji su ga posjekli? Jedini problem u toj priči je da je veliki Napoleon srušio Venecijansku republiku 1797., i da je postojala volja, moglo se pošumiti pedeset Velebita u posljednjih 200 i više godina.
 
Možda i pomalo naivno, ali smatram da je ipak domaća vlast najbolja, koliko god da me npr. Zoran Milanović zadnje tri godine demantira na svakome koraku. Činjenica je da strani vladari uvijek sve rade u svome interesu, ali često je okrivljavanje samo dobar izgovor za domaći nerad. Apsolutni negativci ovih krajeva bili  su Turci-Osmanlije. 
 
Treba biti iskren i reci da se Europa nikada nije znala nositi s islamom i da dan danas ne zna što treba napraviti. Suvremene europske elite očekuju ateizaciju društva, kršćanstvo je u Europi nejedinstveno (katoličanstvo, pravoslavlje, protestantizam, koji je pak u sebi podijeljen), a islam na takvu igru ne pristaje.
 
Kršćanstvo Europe je baza i temelj europske civilizacije, ali iz nutrine kršćanske logike, koja je uvijek uživala u posvojenju lokalnih kultura, te spajanju kršćanske ideje i lokalnih običaja (sustavno pretvaranje Peruna u lik svetoga Ilije Gromovnika, a od Jarila/Jure pak pravljenje svetoga Juraja koji ubija zmaja, a pritom se na mjesto poganskih hramova stavilo kršćanske crkve i fino izbrisalo bit poganštine), islam i judaizam imaju svoju praksu koja se drži bez obzira na geografsku širinu i daljinu, iako su lokalni običaji često, a nekada i vrlo negativno (obrezivanje žena), djelovali na muslimane.
 
Slavoj Žižek lucidno primjećuje da bi se prije moglo govoriti o judeoislamskoj civilizaciji, nego judeokršćanskoj, iako kršćanstvo ima svoj korijen u židovstvu, ali to židovstvo je tumačeno grčko-rimskim pogledom na svijet. Prvi Europljanin je vrlo vjerojatno Pavao iz Tarza, jer bit europejstva je višestruki identitet. To je u hrvatskoj kulturi valjda jedini prepoznao Ante Starčević, jedan od rijetkih ljudi u 19. stoljeću koji je pisao pozitivne stvari o islamu, čovjek koji je u bosanskom islamskom plemstvu vidio cvijet hrvatstva, čovjek za kojega islam nije bio problematičan, čovjek koji je imao razumijevanja za Tursku, islam, posebice za muslimane Bosne i Hercegovine.
 
Jedna od zanimljivih epizoda "Uzničkih uspomena" Stjepana Radića zbiva se 1891. kada je pohodio Hercegovinu, otišao u Mostar i završio u zatvoru. Puno govori o odnosu tri bosanskohercegovačka naroda, pa pročitajte ako imate priliku. Pisao sam u prijašnjim člancima kako su Hrvati tražili i traže svoj identitet, iako je danas većini Hrvata biti Hrvat nešto samorazumljivo. Veliki hrvatski katolički teolog, možda i najveći, Tomislav Janko Šagi-Bunić, ustvrdio je jednom prilikom da je za hrvatski identitet bilo najvažnije očuvanje državnosti (koje je jedino bilo negirano u razdoblju 1920.-1939.), dakle temelj kulturnog identiteta je uvijek bio vezan, ne uz vjeru, ne uz narodnost, nego uz hrvatsku državu.
 
Muslimanima ide vjera na prvo mjesto, jednako kao i Židovima. To ne znači da ne mogu biti dobri građani/državljani neke države. Muslimani u Hrvatskoj i Islamska zajednica u Hrvatskoj to dokazuju bez premca.
 
Naši susjedi muslimani sastavni su dio našega društva. Druga i treća generacija hrvatskih muslimana govori lokalnim govorima, oblače i odijevaju isto kao i mi. Odaju ih jedino imena, ali tu negdje stoji razlika. Većina hrvatskih muslimana su Bošnjaci. Islamska zajednica (IZH) dosta je radila na tome da se Bošnjaci prestaju izjašnjavati kao Muslimani po narodnosti, a prihvate bošnjačko ime.
 
Uz Islamsku zajednicu, često su povezana bošnjačka kulturna društva. Ali, tu su također i Albanci, Romi, građani Hrvatske koji su iz Afrike i Azije, a došli su ovdje u sklopu studentske suradnje s Nesvrstanima, a ostali su i zasnovali obitelj, te se naturalizirali kao hrvatski građani, a također i dio muslimana osjeća se Hrvatima po narodnosti. Ali svi navedeni ljudi lojalni su građani Republike Hrvatske.
 
Hrvatska je 1916. dala javno priznanje islamskoj zajednici (druga u Europi), a krajem 2002. potpisan je Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, što je samoj IZH vrlo važno, jer su regulirali svoj pravni status, nešto što će većina europskih muslimana na ovaj način teško doživjeti, a smatra se krunom djelovanja zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića.
 
IZH pridonosi najviše hrvatskom gospodarstvu od svih manjinskih vjerskih zajednica. Naime, da bi se izvoz prehrambenih proizvoda u muslimanske zemlje bio moguć, treba zadovoljiti određene uvjete proizvodnje, a poštuju li se isti, utvrđuje Centar za certificiranje halal kvalitete, dijete sadašnjeg zagrebačkog muftije Aziza Hasanovića, jednoga poduzetnoga čovjeka, koji je imao vremena završiti i studij katoličke teologije.
 
Obrazovanje je važno za IZH, pa tako se provodi svojevrsni islamski vjeronauk među hrvatskim vojnicima koji odlaze u Afganistan. Jedan od postulata islama je da u životu treba učiti.
 
U Hrvatskoj među domaćim muslimanima nema pojave ekstremizma. Muslimani su ravnopravni građani koji trpe dobro i zlo sa većinskim narodom i većinskim vjernicima. Društvo se naviknulo da u Hrvatskoj žive i postoje muslimani, naviknuli su se da se grade džamije, naviknuli su se da vaš muslimanski prijatelj odlazi petkom u džamiju. U ovome svijetu u kojem cvate ekstremizam, to je specifično blago koje treba sačuvati i podijeliti sa svijetom.
 
Ovaj hrvatski model rješavanja pravnog statusa Islamske zajednice dobar je putokaz Europi, ali kao što i IZH zna naglašavati, on može biti model rješavanja pravnog statusa kršćanskih crkava u islamskom svijetu.
 
Lijepo je znati da je i Hrvatska u nečem bolja od ostatka svijeta.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Jedan od čitanijih mojih tekstova za PolitikaPlus. Završio i na hr-Wikipediji pod sekciju o Bošnjacima u Hrvatskoj.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.

 

 

 

 

 

Povratak na početnu stranicu

Copyright: Mislav Miholek, 2018.-26.