|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 6. 8. 2014.
Domovinski rat dani su ponosa
i slave. Marksistički gledano, sukob, konflikt izvor je svega. U ratu iz ljudi
izlazi ono najbolje i ono najgore. Ali, iz kršćanske pozicije rat je apsolutno
zlo. Vrlo vjerojatno tu dolazi do kratkog spoja između kršćanstva i marksizma.
Jer mir i sukob nikako ne idu skupa.
Ne volim pisati o ratu. Ali, teško je ne pisati o tome. Domovinski rat
pamtim vrlo dobro, iako sam bio dijete. Pobornik sam teze da cijela Hrvatska i
svi koji se sjećaju Domovinskog rata pate od kolektivnog PTSP-a. Naravno,
neusporedivo s nečijim osobnim PTPS-om, ali rat se prenosio na HTV-u vrlo često
u direktnom prijenosu.
U sjećanju, kao pojam ratnog reportera najviše su mi ostali Mladen
Stubljar i Maje Sever. Pojam borca pak su mi
pripadnici Prve brigade "Tigrovi" i malobrojni i rijetki HOS-ovci koji su imali
neku čudnu auru. Supermeni, HOS-ovac je bio netko tko svojim prisustvom tjera
strah u kosti neprijatelja. S vojskom i vojnim organiziranjem, nije bilo sve
bajno. Npr. temeljna vojna oznaka pripadnosti na kojoj piše ZNG RH, HV ili OS
RH, koja se u teoriji se nosila ne lijevom rukavu, postoji u bezbroj izvedenica
i od bezbroj materijala.
Ratuje se trenutno u Ukrajini, koja se nalazi u sličnoj situaciji kao Hrvatska
1991. Unutarnja i vanjska agresija. Ukrajinske vojne snage nevjerojatno su
raznovrsne (vojska, oružništvo, Narodna garda, specijalne postrojbe MUP-a,
dobrovoljačke postrojbe), ali napreduju protiv ruskih pobunjenika koji iza sebe
imaju Moskvu.
Ratuje se već predugo u Siriji, gdje su islamski ekstremisti na tlu Sirije i
Iraka uspostavili kalifat u kojem protjeruju Arape-kršćane (koji imaju
kontinuitet od Apostolskog doba) i obrezuju žene od 14 do 44 godine starosti (da
budemo krajnje iskreni, obrezivanje žena je lijepi izraz za nasilno čupanje
klitorisa). Rat nikada nije prestao u Libiji. Širom Afrike su različiti sukobi.
I ljudi pate.
Pali MiG je izvrsno funkcionirao u ratu. Bio je opasno
oružje. Ali od rata je prošlo 19 godina. MiG je u međuvremenu postao oldtimer.
Dijete rođeno 1995. debelo je maloljetno, završava srednju školu i čeka ga
tržište rada ili pak disfunkcionalni visokoškolski sustav. Što je Hrvatska
napravila u tih 19 godina? Ušla u NATO. Ušla je i Albanija. Ušla je i u EU. Ušla
je i Bugarska.
Ono što fascinira je da se međunarodna
zajednica ne opterećuje previše sukobima. Štoviše, primjerice iza pobunjenika u
Siriji stala je Obamina administracija, pa nakon što su se dotični do zuba
naoružali, dio se odmetnuo i sada pravi kalifat. Iza Bašara al-Asada
stali su Rusi. Libija nije daleko.
Najviše pozornosti ipak odvlači sukob između Izraelaca i Palestinaca u Gazi.
Sveta Zemlja privlači najviše pozornosti jer je riječ o području koje svetim
smatraju Židovi, muslimani i kršćani. Svi se čude izraelskoj okrutnosti i
Hamasovoj fanatičnosti, pritom zaboravljajući da na Levantu vrijede neka druga
pravila. Kao što je Slavoj Žižek lucidno primijetio, prije da
bi se moglo govoriti o judeoislamskoj civilizaciji, nego o judeokršćanskoj. Da
ovo teza stoji, govore ovi sukobi.
Kršćanstvo traži da se čak ljubi i neprijatelja, što je ipak ostavilo značajnog
traga u europskoj civilizaciji. Iako se poslije zločina nacizma, fašizma i soc-komunizma
(svi za neprijatelja imaju kršćanstvo) čini možda suprotno, u Europi ipak
postoji jedna humanija civilizacija. Kalifat u Siriji i Iraku s neopisivom
radošću pušta snimke masovnih egzekucija, dok dobar dio Izraelaca ne krije
radost masovnim uništavanjem Palestinaca i njihove imovine. Palestinci pak slave
svaku smrt uzrokovanu Hamasovim raketama. Ludilo.
Zbog navedenih činjenica o ratu i oko njega, smatram da treba izbjegavati
glorifikaciju rata. Hrvatska je danas kao srušeni MiG-21. Zastarjela tehnologija
koja nekako funkcionira, ali svaki čas može pasti. Iskusni pilot Stanko
Hrženjak izvukao se živ i olupina aviona nije nikoga ubila, ali,
priznajmo si, tu je ipak bilo podosta sreće. Cijela država funkcionira po tome
principu.
Turizam se bazira na suncu i na moru, a kada dođe kišna sezona, shvati se da
lokalni jadranski radnici odbijaju iskoristi Bogom dane arheološke kapacitete,
mnoštvo muzeja, starih crkava. Izlazi na vidjelo da zanimljivih sadržaja, osim
plaže, sunca i škicanja mladih ženskih grudi, zaista i nema.
Pali MiG je izvrsno funkcionirao u ratu. Bio je opasno oružje. Ali od rata je
prošlo 19 godina. MiG je u međuvremenu postao oldtimer. Dijete rođeno 1995.
debelo je maloljetno, završava srednju školu i čeka ga tržište rada ili pak
disfunkcionalni visokoškolski sustav. Što je Hrvatska napravila u tih 19 godina?
Ušla u NATO. Ušla je i Albanija. Ušla je i u EU. Ušla je i Bugarska.
Što je to hrvatska država napravila u zadnjih 19 godina? Promijenilo se nekoliko
vlasti, svijet je zapao u gospodarsku krizu, svjetska situaciju miriše na
svjetski rat. Ali, objektivno, uvijek miriše na rat i uvijek se negdje ratuje.
Što ćemo reći svojoj djeci i unucima kada nas budu pitali da što je Hrvatska,
kao država i kao društvo, napravila od 1995. do danas? Jer prije ili kasnije,
otkazat će motori, zapalit će se i past ćemo.
Ali za kormilom neće biti iskusni pilot, već bahati i nesposobni političari. U
tome padu, polomit ćemo svi svoje zube i zdjelice. Za početak, bilo bi dobro da
političari priznaju da nemaju pojma što rade. Istina će vas osloboditi!
(Iv 8,32)
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ratuje se i dalje u Ukrajini. Sirija baš nije mirna, kalifata barem nema više.
Ratuje se u Izrealu i Palestini.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|