|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 2. 8. 2014.
Nije teško za pretpostaviti da će negdje oko godinu i pol SDP-HNS-priljepci
koalicija vladati ovom zemljom i svim snagama crpiti sredstva iz proračuna za
svoje stranačko-privatne svrhe. Zov proračuna jači je od svih zovova. Iako se
SDP i HNS ne slažu oko ničega (primjerice sukob Vrdoljak-Maras), postoji
generalni stav da treba iskoristi svaku kunu navedenog proračuna, dok se HDZ ne
vrati na vlast.
Opet će lijevi mediji pred
izbore pokazivati da će SDP-OraH stvoriti vladu bez problema, realno je
očekivati da će HDZ trijumfirati i imati komotnu većinu bez problema. Naime,
unatoč tome što god da se pisalo, politički narod glasa relativno racionalno.
Nažalost, glasa se protiv i glasa se za najsigurniju opciju. Poslije ovakve
nesposobne vladavine Zorana Milanovića, u kojoj je gospodarstvo
propalo, a političke tenzije narasle do neba, iluzorno je govoriti o novom
mandatu SDP-a.
Politička situacija je toliko uzavrela i toliko se Milanović potrudio da svakoga
desničara naljuti, da je to nevjerojatno. Doduše, mišljenja sam da gospodarstvo
ima prednost pred ideologijom, iako nisam od onih koji ideologiju smatraju nečim
umrlim. Francis Fukuyama se pokazao naivcem.
Jugoslavensko gospodarstvo nalazilo se u krizi od šezdesetih godina, a kriza se
vukla do raspada države. Hrvatska je preuzela svoj dio tereta i zadnjih 25
godina nastavila uništavati gospodarstvo. Pod Račanom i Sanaderom, gospodarstvo
je bilo u umjetnom naletu (jugo princip, diži kredite, pa nek unuci otplaćuju),
pa je naletilo na minu svjetske krize i domaćih strukturalnih problema, te se
jednostavno strmoglavilo u bolnu realnost.
Pod Jadrankom Kosor ekonomija je bila na aparatima i na temeljnom
održavanju, a gospodarski pristup Slavka Linića i Zorana
Milanovića može se prikazati tako da su iščupali cijevi iz bolesnika, zaustavili
aparate, bejzbol palicom isprebijali bolesnika kako bi namaknuli dodatne poreze,
stavili na leđa još državnih birokrata i onda se čudili zašto je pacijent
(gospodarstvo) sve mršaviji i zašto nasilno uzimanje krvi čini pacijenta
slabokrvnim. Te naravno, nezahvalni pacijent (poslodavci i radni narod) tuži se
na predivnu skrb koju su mu stručnjaci iz cirkusa SDP-HNS pružili.
Dakle, za dobrobit zemlje i same stranke, SDP-u nakon što siđe s vlasti, trebalo
bi jedno dobro provjetravanje. Ovih dvije i pol godine nešto su najgore što je
Hrvatska vidjela u mirnodopskim uvjetima od 1848., kada počinje nekakva moderna
povijest Hrvatske i nekako se poslaguju kockice onoga što bi se moglo nazvati
hrvatska nacija. Komunistički je režim u Hrvatskoj od 1944. do 1990. poticao
jedan specifični oblik vladavine koja glasi neodgovornost bez posljedica i
jedini princip koji je vrijedio bila je ideološko sljepilo i stranačka
poslušnost. SDP nije se odmaknuo od takvoga modela.
Drugi problem hrvatske politike je taj što HDZ funkcionira na vrlo sličan način.
Sanaderov period vladanja Hrvatskoj označava poslusništvo, koje je bilo
glavni kriterij imenovanja, a Sanaderova glavna preokupacija bila je sisanje
proračunskih sredstava koje je otišlo toliko daleko da se osnovalo poduzeće
profila Fimi-media. Takvo HDZ-ovo ponašanje zove unaprijed na uzbunu. Karamarko
nije Sanader. Ali, da bi dokazao da su mu namjere čiste i poštene, treba čim
prije predočiti HDZ-ov gospodarski program.
Izgovor da će SDP pokrasti rješenja istoga po meni nije zadovoljavajući. Pa neka
ukradu ako funkcioniraju navedena rješenja. Pa nije valjda da stranački interes
ide ispred nacionalnog? Doduše, sve me strah kako u godinu i pol ova vlast može
išta više napraviti. Možda i može, ministar Lalovac zvuči racionalno.
Pitanje je koliko može izdržati da nekome iz stranačkih oligarhija ne stane na
žulj.
Čini mi se nadrealnim pisati 2014., da 25 godina poslije pada Berlinskoga zida,
u kapitalizmu trebaju vrijediti kapitalistička pravila. Nije pitanje da ili ne
kapitalizam, nego je pitanje kakav kapitalizam? Vrijeme je da si Hrvati izbiju
iz glave ideju da su poslodavci humanitarne udruge. Poslodavcima je profit na
prvome mjestu. Nikakav radnik. Cilj kvalitetno uređene države je da čim više
ljudi može izaći na tržište rada i ponuditi svoje usluge i za svoj rad dobiti
adekvatnu plaću. Trenutno, u Hrvatskoj, takvoga okvira nema. Nema pravne
sigurnosti.
Nitko ne želi ulagati u ovakvu zemlju. Posla nema. HDZ ima pred sobom
odgovornost da pred javnost, onu političku, ali i stručnu predočiti gospodarski
program koji će omogućiti da Hrvatska, kao država, društvo i ekonomija, konačno
prodiše. Jer ako će Karamarko i HDZ vladati na isti način kao što vladaju
trenutno Zoran Milanović i SDP-HNS cirkus, onda postoji objektivna mogućnost da
će se država raspasti kao kula od karata.
U takvim situacijama, na političku scenu izlaze ekstremni svih boja. Zato je
prijeko potrebno da se taj gospodarski program usavrši kako bi barem neke druge
generacije imale nekakve šanse za prosperitet, kada su već trenutne mlade snage
osuđene na emigraciju u Kanadu i Australiju.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kako moćno zvuči pojam "gospodarski plan" poslije korone, lock-downa i rata u
Ukrajini. Doduše, Zoran Milanović je Hrvatsku skoro odveo u bankrot, ali srećom
sišao je barem s premijerskoga mjesta.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|