|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 11. 7. 2014.
Prije
trideset godina Hrvatska je bila federalna jedinica disfunkcionalne Jugoslavije.
Predsjednica vlade navedene protuprirodne tvorevine bila je Milka Planinc. Koja
je vrlo vjerojatni bila najomraženiji političar u Jugoslaviji, jer je njezina
vlada (socijalistički zvana Savezno izvršno vijeće, jer ne dao dobri Bog da se
vlada zove vlada, tipična komunistička kuhinja, promjena radi promjene) donijela
zloglasni "Dugoročni program ekonomske stabilizacije".
Kroz 1982. i 1983. građani Hrvatske nisu mogli voziti
automobil svaki drugi dan, nije bilo detergenta, ulja, šećera, kave i ostaloga
(čuveni Duško), nije bilo voća, jer Milka se ugledala na dragoga susjeda
i vođu Rumunjske Nicolaea Ceausescua i htjela je vratiti dugove
Zapadu. Što je zahvatilo sve segmente društva, osim najvećeg potrošača koji se
zvao JNA. Ta hrpa imbecila, najluđa vojska u Europi u kojoj se jesu našli i
siromašni genijalci koji nisu imali drugoga izbora, uništila je zapravo
jugoslavensku ekonomiju, jer jugoslavenski komunisti su imali opsesiju o
unutarnjem i vanjskom neprijatelju.
I koliko god da Amerikanci davali kredita, većina je završila kod SMB imbecila.
Namjere Milke Planinc nisu čak bile loše, ali bez suradnje
navedenih maloumnika iz JNA bile su nemoguće. Doduše, građani Hrvatske koji su
tada živjeli, radije se sjećaju albuma Prljavog kazališta
i Parnog valjka, nego "Dugoročnog programa
ekonomske stabilizacije" i kronične nezaposlenosti koja je drmala
cijelu SFRJ u osamdesetima i koja je bila na razini današnje, unatoč činjenici
da je dobar dio građana bio na "privremenom radu u inozemstvu". Socijalistički
raj u kojem nije bilo banana i radnih mjesta, ali za kojim svi spremno i vrlo
licemjerno cendraju.
Prije dvadeset godina je bio rat. I opet nije bilo posla. I nije bilo novca. I
sve je bilo nikakvo i ratno. Ali unatoč tome i činjenici da je četvrtina zemlje
bila okupirana, te 1994. zaustavljena je inflacija i uvedena je kuna. Ratna
vlada Nikice Valentića (1993.-1995.) bila je najsposobnija koju
je Hrvatska imala. Čisto sumnjam da itko ima želju ikada više doživjeti rat. Rat
je najgore doba i uvijek treba raditi na miru. Blaženi su mirotvorci: oni će
se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Ali, eto mnogi će govoriti pozitivno i o
toj 1994. Iako, svatko razuman ne smije govoriti pozitivno o ratu. Mir je
vrijednost kojoj se uvijek treba težiti.
Prije deset godina, 2004. na vlasti je bio Ivo Sanader. Možda
je lopov, ali je bio šarmantan, znao je širiti optimizam i imao je prirodnog
dara za politiku. Ništa čudno, prošao je sjemenište i studirao je u Rimu. Lijevi
mediji su ga najviše hvalili. Novinari-ljevičari i pisci-ljevičari bili su
jednostavno zaljubljeni u njega. Istini za volju, poslije Račana koji je širio
depresiju, Sanader im se činio idealnim. Pokrenuo je zemlju i obećao joj je
ružičastu budućnost. Prvi mandat svi su stvarno živjeli dobro i da se nije
uplela svjetska gospodarska kriza, sad bi vrlo vjerojatno bio u trećem mandatu i
jedino bi trpio kritike s desnog spektra. Na dulje staze oštetio je državu i
donio je štetu ugledu političara, te je osramotio zemlju. Ali je davao osjećaj
perspektive.
Milka Planinc je izvodila svoje rezove iz nekakve želje da ne optereti buduće
generacije. Naplata svih dugova jugoslavenskog komunizma došla je 1991. do 1999.
kada je Jugoslavenska narodna armija, najveći gutač jugo-proračuna, haračila po
Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Kosovu. JNA, taj najveći kočničar jugodruštva i
jugoekonomije, uništila je faktički federaciju svojim imbecilnim postupcima i
neshvaćanjem povijesnog trenutka. Nikica Valentić ostat će u sjećanju kao
najsposobniji premijer koji je usred rata i teškog stanja gospodarstva
stabilizirao zemlju i dao je snage za oslobađajuće akcije. Ivo Sanader bit će
upamćen kao korumpirani premijer, ali nitko mu ne može poreći da je bio
šarmantan i da je znao dići nadu i da je nešto radio, koliko god da je to bilo u
cilju kriminala, bio je političar od formata.
Danas Hrvatskom vladaju Ivo Josipović i Zoran Milanović.
Koliko god su Milka, Valentić i Sanader pokušavali zemlju vući naprijed, ovaj
dvojac povukao je zemlju u stanje potpunog gospodarskog mrtvila, a u ideološkom
smislu vratio je u period pakla 1941-1945. Hrvatska stoji na mjestu,
gospodarstvo sve više umire, a društvo se svađa oko ideoloških gluposti, jer
trenutna vlast kronično je nesposobna i ne pokušava ništa napraviti, pa jedino
ostaje da se hrvatski građani glođu oko promašenih tema.
Najgore od svega što se čini da su teška vremena, od prije 30, 20 i 10 godina
bila puno bolja jer je sadašnjost u režiji Josipovića i Milanovića toliko
besperspektivna i fizički je teška za podnositi. Mladost nacije nema posla i
odilazi u inozemstvo. Jedna od stvari koje se govorilo 1990. i 1991. je da mladi
više nikada neće morati ići tražiti posao van.
Danas, posla nema. Danas, perspektive nema. Iako nisu sve prijašnje vlasti bez
krivice za to, od 1990. u Hrvatskoj nikada nije bilo ovako loše. Za to su krivi
Josipović i Milanović. Jer od prosinca 2011. u Hrvatskoj je vrijeme stalo.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kako oštro. Ni danas ne cvatu ružice u svijetu, ali nekako se gura! Zanimljivo
je kako SDP ne odustaje od ovakvoga načina komuniciranja!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|