|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 19. 4. 2014.
Ovoga tjedna, utorak i srijedu proveo sam u Straßburgu, u posjetu Europskom
parlamentu, s grupom hrvatskih novinara koje je ugostio eurozastupnik Hrvatskih
laburista, Nikola Vuljanić. Veći dio vremena bili smo u parlamentu, ali vidjeli
smo i grad.
Francuski Strasbourg, njemački Straßburg, glavni grad je grad današnje francuske
pokrajine Elzas (franc. Alsace, njem Elsass), odnosno povijesne pokrajine Elzas-Lotaringija.
Već samim time što pišem duplikate imena odaje to da je ovo područje često
prelazilo iz njemačkih ruku u francuske ruke. Povijesno je to bio grad Svetog
rimskog carstva njemačke narodnosti, jedno od središta reformacije, gospodarski
bogat grad, u kojem se miješao utjecaj njemačke i francuske kulture. Središta
grada djeluje sasvim njemački. Mene podsjeća na Beč, s time da Beč djeluje manje
germanski od središta Straßburga. Iako nisam planirao pisati puno o gradu, nego
više o EP-u, grad me očarao svojim šarmom. Baza ekonomije grada je to što je dom
mnogim euro-institucijama (sjedište Vijeća Europe, Europskog suda za ljudska
prava i EP-a). EP pak veći dio zasjedanja održava u Brüsselu, ali ima cijelu
zgradurinu u Straßburgu.
Grad je skuplji od Pariza jer u njemu žive diplomati, turizam cvate i atmosfera
je stvarno predivna. Skupoća grada je uzrokovala da se doslovce ne može se
vidjeti prosjaka u gradu, osim Roma ispred katedrale. Svi su ljudi nasmiješeni.
Ima ih svih rasa (iako gledajući roditelje s djecom po tramvajima, nisam vidio
da ima međurasnih brakova, dakle zajednice su odvojene). Danas je ovdje i dalje
postoji njemački govoreće stanovništvo, doduše u odnosu na prije 1945. ili
primjerice na početku 20. stoljeća kada je većina bila apsolutno njemačka, broj
je manji. Danas njemački govoreća skupina stanovništva (jezik se ne smije zvati
njemački, već elzaški) broji preko pola milijuna stanovnika (Elzas ima oko 1,8
milijuna), pa su tako natpisi dvojezični. Dok su primjerice u Hrvatskoj dva
jezika/pisma iste veličine, u Elzasu su njemački natpisi duplo manji od
francuskih. Jedino gdje sam vidio da su francuski i njemački stvarno ravnopravni
je u predivnoj gotičkoj katedrali.
Poštovani euroastupnik Vuljanić i njegov mladi tim vodili su nas svim
dijelovima parlamenta koji izvana izgleda kao Kula babilonska, a iznutra ima
nešto slično visećim vrtovima. Doduše, EU često voli koristiti taj motiv, ali
kao teolog smatram da je to pomalo opasno, jer navedeni biblijski projekt
završio je loše. U srijedu smo sjedili sat vremena na sjednici u EP-u i moram
priznati da sam se dosađivao kao nikad u životu.
Jedina dva govornika koja su govorili smisleno, sa srcem i dušom bili su Ruža
Tomašić u svoje ime i Nikola Vuljanić u ime svoje skupine Ujedinjene
europske ljevice - Nordijske zelene ljevice. U EP-u nema nekih većih ideoloških
prepucavanja, govorilo se o Europskom fondu solidarnosti, tako da su naši
predstavnici naglasili naše recentne elementarne nepogode. Ili zato što smo malo
u EU, ili zato što su Hrvati strastveni ljudi, kao što rekoh sva ostala
izlaganja djelovala su neiskreno i dosadno.
U EP-u je kao u našem Saboru, rijetki sjede na sjednicama. Doduše, iskreno, EP
me se nije nešto dojmio. Više se čini kao turistička atrakcija, nego kao
parlament, Europska komisija i dalje ima previše moći u odnosu na EP. EP-u
svakako treba dati više ovlasti u EU. Ovo je ujedno i moj poziv da se ode
glasati na Europske izbore. U Uniji smo i to moramo prihvatiti, ali i pomoći
našim zastupnicima da imaju čim više legitimiteta, da bi čim bolje predstavljali
nas hrvatske građane.
Straßburg je predivan grad optimističnih ljudi. Ovdje kada sam izašao iz busa s
kojim smo vozili do Elzasa i natrag, vidio sam natmurena lica, jednu tešku
depresiju i jedno beznađe. Zagreb nije ništa manje povijesni grad od Straßburga
i prava je šteta što naše političke elite nisu u stanju iskoristiti EU kao što
su to napravili u ovom dijelu Francuske.
Ujedno svima blagoslovljen Uskrs!
NAKNADNA PAMET (2024.):
Europarlament i dalje je želja mnogih političara.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|