Strasbourg - čudesni grad europskoga optimizma i dobroga života

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt
]
 

 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 19. 4. 2014.


Ovoga tjedna, utorak i srijedu proveo sam u Straßburgu, u posjetu Europskom parlamentu, s grupom hrvatskih novinara koje je ugostio eurozastupnik Hrvatskih laburista, Nikola Vuljanić. Veći dio vremena bili smo u parlamentu, ali vidjeli smo i grad.


Francuski Strasbourg, njemački Straßburg, glavni grad je grad današnje francuske pokrajine Elzas (franc. Alsace, njem Elsass), odnosno povijesne pokrajine Elzas-Lotaringija.

Već samim time što pišem duplikate imena odaje to da je ovo područje često prelazilo iz njemačkih ruku u francuske ruke. Povijesno je to bio grad Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti, jedno od središta reformacije, gospodarski bogat grad, u kojem se miješao utjecaj njemačke i francuske kulture. Središta grada djeluje sasvim njemački. Mene podsjeća na Beč, s time da Beč djeluje manje germanski od središta Straßburga. Iako nisam planirao pisati puno o gradu, nego više o EP-u, grad me očarao svojim šarmom. Baza ekonomije grada je to što je dom mnogim euro-institucijama (sjedište Vijeća Europe, Europskog suda za ljudska prava i EP-a). EP pak veći dio zasjedanja održava u Brüsselu, ali ima cijelu zgradurinu u Straßburgu.

Grad je skuplji od Pariza jer u njemu žive diplomati, turizam cvate i atmosfera je stvarno predivna. Skupoća grada je uzrokovala da se doslovce ne može se vidjeti prosjaka u gradu, osim Roma ispred katedrale. Svi su ljudi nasmiješeni. Ima ih svih rasa (iako gledajući roditelje s djecom po tramvajima, nisam vidio da ima međurasnih brakova, dakle zajednice su odvojene). Danas je ovdje i dalje postoji njemački govoreće stanovništvo, doduše u odnosu na prije 1945. ili primjerice na početku 20. stoljeća kada je većina bila apsolutno njemačka, broj je manji. Danas njemački govoreća skupina stanovništva (jezik se ne smije zvati njemački, već elzaški) broji preko pola milijuna stanovnika (Elzas ima oko 1,8 milijuna), pa su tako natpisi dvojezični. Dok su primjerice u Hrvatskoj dva jezika/pisma iste veličine, u Elzasu su njemački natpisi duplo manji od francuskih. Jedino gdje sam vidio da su francuski i njemački stvarno ravnopravni je u predivnoj gotičkoj katedrali.

Poštovani euroastupnik Vuljanić i njegov mladi tim vodili su nas svim dijelovima parlamenta koji izvana izgleda kao Kula babilonska, a iznutra ima nešto slično visećim vrtovima. Doduše, EU često voli koristiti taj motiv, ali kao teolog smatram da je to pomalo opasno, jer navedeni biblijski projekt završio je loše. U srijedu smo sjedili sat vremena na sjednici u EP-u i moram priznati da sam se dosađivao kao nikad u životu.

Jedina dva govornika koja su govorili smisleno, sa srcem i dušom bili su Ruža Tomašić u svoje ime i Nikola Vuljanić u ime svoje skupine Ujedinjene europske ljevice - Nordijske zelene ljevice. U EP-u nema nekih većih ideoloških prepucavanja, govorilo se o Europskom fondu solidarnosti, tako da su naši predstavnici naglasili naše recentne elementarne nepogode. Ili zato što smo malo u EU, ili zato što su Hrvati strastveni ljudi, kao što rekoh sva ostala izlaganja djelovala su neiskreno i dosadno.

U EP-u je kao u našem Saboru, rijetki sjede na sjednicama. Doduše, iskreno, EP me se nije nešto dojmio. Više se čini kao turistička atrakcija, nego kao parlament, Europska komisija i dalje ima previše moći u odnosu na EP. EP-u svakako treba dati više ovlasti u EU. Ovo je ujedno i moj poziv da se ode glasati na Europske izbore. U Uniji smo i to moramo prihvatiti, ali i pomoći našim zastupnicima da imaju čim više legitimiteta, da bi čim bolje predstavljali nas hrvatske građane.

Straßburg je predivan grad optimističnih ljudi. Ovdje kada sam izašao iz busa s kojim smo vozili do Elzasa i natrag, vidio sam natmurena lica, jednu tešku depresiju i jedno beznađe. Zagreb nije ništa manje povijesni grad od Straßburga i prava je šteta što naše političke elite nisu u stanju iskoristiti EU kao što su to napravili u ovom dijelu Francuske.

Ujedno svima blagoslovljen Uskrs!


NAKNADNA PAMET (2024.):

Europarlament i dalje je želja mnogih političara.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.

 

 

 

 

 

Povratak na početnu stranicu

Copyright: Mislav Miholek, 2018.-26.