|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 8. 4. 2014.
Ovoga vikenda, pomalo američki, roštiljao sam sa svojim prijateljima. Slavila
se jedna promocija. Diplomiranje i završavanje fakulteta veliko je dostignuće za
većinu Hrvata i to tako treba biti. Tako smo za stolom mlatili ćevape na
popustu, svi redom VSS, diplomirani i magistri, i svi redom bez stalnog
zaposlenja. Na grbači svojih roditelja.
Naravno, zlobnici će reći, tko vam je kriv što ste pozavršavali fakultete iz
društveno-humanističkih područja. Stvarno, tu je bilo pravnika, ekonomista,
komunikologa, novinara, politologa, a boje teologije branio sam ja.
Svi redom na burzi, odnosno neki su na 1600 kn (i dalje nezaposleni), neki poput
mene hvataju svaki honorar koji mogu (i dalje nezaposleni), a neki jednostavno
čak ni to. Svi između 25 i 30 godina starosti. Kvalitetni studenti. U punini
snage. Ne mogu naći posao. Znam te ljude dugo i tvrdim da nisu glupi,
nesposobni, nego su uglavnom pošteni i radišni. I imali su nesreću da se rode u
Hrvatskoj u osamdesetim godinama 20. stoljeća. I da žive 2014. u Hrvatskoj.
Studirao sam politologiju. Nesuđeni sam politolog. Po meni divna struka, divno
zvanje. Stvarno izrazito pametna djeca studiraju politologiju. Ali rijetko koja
struka se tako maćehinski odnosi spram sebe, kao što je politologija. Fakultet
političkih znanosti čudesno se ne brine što će biti s diplomantima kada
diplomiraju. Znam to dobro. Trojica kolega diplomiranih politologa završila su u
Kanadi. Ajde, određeni dio se uhljebio u znanstvenim ustanovama, državnoj upravi
i u EU upravu. Ali većina je daleko od toga. Mene osobno boli prisjećati se
koliko pametnih ljudi nije dovršilo taj studij politologije.
Bio sam također studentski predstavnik, član fakultetskog vijeća, član fiktivnog
fakultetskog etičkog povjerenstva (u dvije godine nikad se nije sastalo), a i
član Odbora za odnose s javnošću Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, koji
se čak i povremeno sastajao i nešto konkretno radio. Stvarno sam dobro upoznao
Sveučilište u Zagrebu i moram reći da ne postoji vrlo vjerojatno u svijetu takva
obrazovna institucija koja se toliko loše odnosi prema svojim studentima kao ovo
neodgovorno sveučilište koje i dalje živi u socijalizmu. Ako mislite da je
Fakultet političkih znanosti nešto loš spram svojih studenata, zapravo i nije
tako loš. To je jednostavno standard koji je općenit svim fakultetima na
sveučilišnoj razini, valjda je FER kao iznimka, a umjetničke akademije su pak
svijet za sebe.
Moji dragi prijatelji i ja jednostavno nismo navudreni da bismo bili
informatičari, razni inženjeri i slične tehničke struke koje su tražene na
tržištu. Osobno, znam dobro govoriti i pisati. Upisao sam teologiju iz istih
razloga, kao i politologiju, jer se u to razumijem, jer to volim, jer sam obje
struke shvatio kao doživotni poziv i osjećao nešto nadnaravno u njima.
Za prvu sam se prevario. Nažalost, kod teologije, pripadam u izrazitu manjinu
onih koji vole svoj poziv. Štoviše, ne radim u struci. Ali, nisu se moji
prijatelji sami obrazovali, nismo sami sebi dali diplomu i nismo sami sebi
određivali kvote za upis. Sve je to napravilo Sveučilište u Zagrebu. Koje je
sasvim izvjesno upisivalo, upisuje i upisivat će previše studenata i time
zatrpava tržište nepotrebnim kadrovima. Ono što nosimo iz socijalizma je da
nitko ne radi u svojoj struci. Pogotovo, u državnoj i lokalnoj upravi, to je
vrlo dobro vidljivo. Ovdje diploma ne znači ništa.
Da bi tržište rada došlo k sebi, prijeko je potrebno privatizirati sva hrvatska
sveučilišta i iz socijalizma ih prevesti u tržišnu ekonomiju. Pa ako pojedini
fakulteti propadnu, pa što onda. Akademska zajednica je mudro šutila dok je
propadalo hrvatsko gospodarstvo zadnjih 25 godina. Osim nekolicine nastavničkog
kadra i svebujajuće fakultetske birokracije, nitko živ se neće plakati za
pojedinim fakultetima, jer ih je jednostavno pregazilo vrijeme.
Mi smo izgubili konkretno znanje. Svijet nas je prešišao. Ubiše nas Japan i
Južna Koreja. Prijeko je potrebno tu napraviti reda i vidjeti kakvi kadrovi
trebaju tržištu, a ako država smatra da strateški treba zaštiti pojedine katedre
i fakultete (npr. učiteljske), neka to učini. Ako država želi razvijati pojedine
tehnologije, neka dovede stručnjake iz inozemstva i neka financira te katedre.
Ali većinu fakulteta treba baciti logici tržišta. Pa ako većina propadne, to je
sigurno zaslužila.
Jovanovićeva vizija boljeg obrazovnog sustava je kresanje plaća
učiteljima i ideološki sukob oko spolnog odgoja. I tu Jovanovićev kapacitet
staje. Ako je hrvatsko društvo i hrvatska država odlučila napraviti invalide od
generacija rođenih u osamdesetima, bilo da imaju VSS ili SSS, dobro, ali neka
bude fer prema budućim generacijama. Ili neka se pobrine, da uz rodni list,
usput imaju osiguranu radnu vizu za Kanadu, da znaju što ih čeka. Jer ovako više
ne može.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Djeco, idite u manualna zanimanja i završavajte srednje strukovne škole!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|