|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 12. 2. 2014.
Već sam prije pisao kako premijer
Zoran Milanović govori jezikom kojega prosječni građanin ne razumije ili teško
shvaća. Jedna od omiljenih tema našeg premijera jesu pitanja religije i
religijskog. Pri zadnjem razgovoru s Romanom Bolkovićem, izjavio je da je
"agnostik i ateist, a podrijetlom obični katolik", a samo godinu dana prije
tvrdio je da je "politički liberal, kalvinist".
Tipične premijerove jezične akrobacije, koje zbunjuju puk. Iskreno, nisam
siguran da prosječni Hrvat stvarno razumije razliku između kršćanina, katolika i
kalvinista. Ovaj tekst pokušat će pridonijeti boljem razumijevanju tih pojmova.
Doduše, zbog prostora, ne želim ići u dubinu. Ali, pokušat ću objasniti barem
temelje.
Kršćanstvo je religija nastala u 1. stoljeću. Izrasla je u židovskom
okruženju, prvo se sastojala od Židova koji su smatrali da je razapeti Isus
iz Nazareta, zakonski sin Marije i Josipa uistinu bio Krist,
Mesija, Pomazanik, ali i Sin Božji i Bog sam. Pavao iz Tarza,
židovski rabin i progonitelj prvih kršćana, kada se preobratio, počinje širiti
kršćanski nauk među nežidove. U prvom stoljeću nastaju prvi centri kršćanstva:
Jeruzalem, Rim, Aleksandrija i Antiohija. Njima će pridružiti se pridružiti i
Carigrad u 4. stoljeću. Tih petero centara izrast će u pet velikih kršćanskih
patrijarhija. Kršćanska teologija izrasla je na Bibliji i na
grčko-rimskoj/antičkoj filozofiji.
Katolici su svi oni vjernici koji pripadaju Katoličkoj
crkvi/Rimokatoličkoj crkvi. Rim kao centar patrijarhata pokrivao je cijeli
zapadni dio Rimskog carstva i tijekom povijesti postao je sinonim za Zapadnu
crkvu. Hrvati su većinom katolici. Sastavni dio Katoličke crkve su i
grkokatolici, odnosno oni katolici koji koriste istočni ili bizantski obred.
Primjerice Ukrajina ima jaku Ukrajinsku (grko)katoličku crkvu, dok Vatikan
grkokatolicima u Hrvatskoj ne dopušta da vlastitu crkvu nazovu hrvatskom, već se
zove Križevačka eparhija primarno da se ne bi povrijedili nježni osjećaji
srpskih i srbijanskih političara. Ako ne znate što odlikuje Katoličku crkvu, a
živite u Hrvatskoj, onda ste ozbiljno zakazali u osobnom obrazovanju.
Pravoslavci su oni kršćani koji priznaju primat časti Carigradskog
patrijarha. Carigrad, Bizant, Konstantinopol drugo bilo drugo je središte
Rimskog carstva. Pravoslavna teologija razvijala se do 8. stoljeća i tada je
teološki razvoj značajno stao. Veliki raskol između katolika i pravoslavaca
dogodio se 1054. Bilo je i prije toga raskola, ali ovaj je i dalje na snazi. U
političkom smislu, pravoslavlje odlikuje to da za razliku od sveopće Rimske
crkve koja nije u državnim granicama, nacionalne pravoslavne crkve nastoje biti
narodne crkve koje su uvijek povezane s politikom. Za vrijeme turske okupacije
Europe, na čelu narodnosnih skupina unutar Turskog imperija, nalazi su se
crkveni poglavari. Pravoslavci su Rusi, Srbi, Makedonci, Grci, Rumunji, Bugari,
Ukrajinci, Bjelorusi.
Protestanti su oni zapadni kršćani koji su se odvojili od Katoličke
crkve. Protestantizam je pojam koji kao kišobran pokriva puno različitih
kršćanskih crkava, koji imaju zajedničko to da se pozivaju na Bibliju i da se
protive primatu rimskog biskupa, pape.
Luterani ili evangelici oni su kršćani koji su u 16. stoljeću krenuli za
učenjem Martin Luthera, njemačkog augustinskog redovnika koji se smatra
ocem Reformacije. Luther nije želio novi crkveni raskol, već je želio da se
Katolička crkva reformira na načelima Biblije. Nije odbacivao tradiciju, nego ju
je želio staviti pod autoritet Biblije. Za opstanak luteranizma važan je jedan
Hrvat, Matija Vlačić Ilirik koji se borio za čistoću Lutherovog nauka
nasuprot učenju Philippa Melanchthona koji je htio načiniti ustupke
učenju Jean Calvina.
Luteranizam odlikuje individualizam, ali i vrlo razvijen osjećaj za solidarnost,
teologija se bazira na Božjoj milosti i ljubavi. Luterani u Europi su Nijemci (u
Bavarskoj ima 4 milijuna evangelika), Danci, Švedi, Norvežani, Finci, ali dobrim
dijelom i Slovaci. U Hrvatskoj je postojala u 16. stoljeću primarno luteranska
reformacija koja je nestala do 17. stoljeća, a postojanje reformacije Hrvatsku
čini izrazito zapadnom zemljom. Luterani su manjina u protestantskom svijetu i
krivo je zvati sve protestante luteranima.
Kalvini, kalvinisti ili reformirani kršćani prate nauka Jeana Calvina
koji se nastavio na učenja Ulricha Zwinglija i domovina kalvinizma je
Švicarska, iako je Calvin bio Francuz. Kalvinizam je tvrd, naglašava Božji
odabir, koje implicira da se određeni dio ljudi prži u paklu, puno više ima
korijena u Starom zavjetu nasuprot luteranizmu koji je više utemeljen u Novom
zavjetu.
Povijesno, reformirani kršćani bili su jaki u Švicarskoj, Nizozemskoj, Škotskoj,
u dijelovima Francuske i u Mađarskoj (kroz stoljeća mađarska plemenitaška i
intelektualna elita bila je izrazito kalvinska). Što se dogodi kada se
ateizirani kalvini nađu u nekoj zloj situaciji ponajbolje tumači Srebrenica gdje
je nizozemska bojna UNPROFOR-a bez grižnje savjesti pustila tisuće Bošnjaka u
smrt. Radna etika protestantizma nastala je iz kalvinizma jer se smatra da je
boguugodno puno raditi, a bogatstvo je jedan od pokazatelja Božje odabranosti.
Kada se izbije aspekt vjere iz takve radne etike, dobiva se čista pohlepa. S
druge strane, luteranska radna etika također postoji, ali nije toliki naglasak
na zgrtanju bogatstvu. Kada sam pisao u prošlom tekstu da Istra, Međimurje i
Podravina imaju protestantski mentalitet, primarno sam mislio na luteranski,
iako su to izrazito katolički krajevi.
Anglikanci ili episkopalci u SAD-u oni su krščani koji pripadaju Crkvi
Engleske i srodnim anglikansko-episkopalnim crkvama. Anglikanska teologija
nastoji pomiriti katolički i kalvinski nauk i može se smatrati neki srednjim
putem između katoličke i reformirane teologije. U 18. stoljeću od anglikanaca
odvojit će se metodisti, koji će svoju afirmaciju doživjeti u SAD-u. Doduše,
primjerice Margaret Thatcher je bila metodist.
Anabaptisti su oni protestanti koji su u 16. stoljeću primarno protivili
kalvinskoj, ali i luteranskoj reformaciji koju su provodile državne vlasti.
Svoju teologiju isključivo baziraju na Bibliju odbacujući kompletno tradiciju te
smatraju da se samo mogu krstiti odrasle osobe. Povijesno je riječ o zajednicama
kao što su amiši, huteriti, menoniti...
Kulturno ih odlikuje oblik kršćanskog socijalizma i naglasak na kolektivitetu i
tu su bliski katoličkom nauku koje preferira skup vjernika nasuprot pojedincu,
iako smatraju da je Katolička crkva kroz tradiciju iskvarila izvorni kršćani
nauk prve zajednice u Jeruzalemu. Najbolje se sjetiti amiških zajednica u
Americi. Kao svoje preteče gledaju ih današnji baptisti, a možemo se reći da na
njihovu tragu su i pentekostalci, koji su svoje afirmaciju doživjeli primarno u
Americi.
Katolici (bilo rimokatolici ili grkokatolici), pravoslavci i svi protestanti su
zajedno kršćani.
Agnostik je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, ali ne isključuje da Bog
možda postoji, odnosno smatra da Boga nije moguće spoznati. Ne mora biti
neprijateljski nastrojena spram religije.
Ateist je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, smatra da Boga nema,
indiferentna je spram Boga i religije.
Antiteist ili što bi se nekada lijepo reklo borbeni ateist, ona je osoba
koja ne vjeruje u Boga, ali svim sredstvima pokušava negirati Boga, vjeruje u
znanost kao odgovor na sva pitanja, zapravo ateistički zelot ili fundamentalist.
Često reži na svaki spomen Boga. Česta je pojava u znanstvenim,
ekstremno-ljevičarskim i u nekim novinarskim krugovima.
Toplo se nadam da sam ovim tekstom pridonio religijskom razumijevanju u Hrvata.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Tekst koji je bio podosta prenošen širom hrvatskoga dijela Interneta. I danas
mnogi nisu svladali ove pojmove.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|