|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na Križ Života
Datum objave: 30. 10. 2014.
Kod bilo kakvog pisanja o vjeri, bilo kakvog razmišljanja, uvijek
treba polaziti od primjera. Knjige Novoga Zavjeta su
svjedočanstvo, novozavjetni pisci su svjedoci tog čudesnog vremena kada je Bog
sišao među nas ljude i kada se milost Božja prelila u ovaj naš napaćeni svijet.
I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (Iv 1,5) Za tim jedinim,
pravim, čistim i istinskim svjetlom, stupali su mnogi ljudi.
Često se na ovim stranicama spominjem mnogih pokojnih ljudi. Smatram da oni koji
su otišli, a živjeli su dobro, živjeli su kršćanski, živjeli su za i po Kristu,
ne trebaju biti zaboravljeni. Davorin Peterlin je svakako jedna od tih
osoba. Novozavjetničar, osoba širokih vidika, drag čovjek, dobar čovjek (zapravo
predobar za ove naše hrvatske prilike), bio je vrlo sličan Franji Asiškome.
Naime, nikad ga nisam vidio da je bio ljut na ikoga. Nikad se nije derao na
studente. Marljiv čovjek koji se nikada nije tužio, ali nikad se nije ni
hvalisao. Bio je profesor na Oxfordu, što bi mnogi dali u ovoj zemlji
da predaju tamo. S Oxforda je prešao na isusovački Milltown
Institute of Theology and Philosophy u Dublinu. Ako ste zaboravili, čovjek
je bio vrijedan baptist.
Još jedan od pokojnika koji mi je predavao, bio je fra Zdenko Tomislav Tenšek.
Kao dekan KBF-a, bez problema je predavao na konkurentskoj teološkoj ustanovi.
Čovjek je bio, u najpozitivnijem smislu riječi, pravi tenk. Također jedan
izrazito vrijedan čovjek, specifičnih divnih gesta, predavao nam je patrologiju.
Pisao sam na više mjesta da mi je otkrio kršćane Sirije, koji imaju nevjerojatan
kontinuitet od samih začetaka kršćanstva, a dio zajednica čak je koristio i
koristi aramejski. Taj odlučan kapucin nosio je toliko toga na leđima, da je
obim posla zasigurno pridonio njegovoj preranoj smrti. Ni prof. Peterlin, ni
prof. Tenšek nemaju svoje wiki stranice na hrvatskome jeziku. Nisam wiki
korisnik, ali mnogo bezvezniji likovi imaju svoje odjeljke.
Prof. Peterlin i ja dijelimo odrastanje u istom kvartu, dok dobrom razumijevanju
s prof. Tenšekom pridonosim činjenici da sam odrastao u franjevačkoj (OFM) župi.
Na hrvatskom govornom području, u četiri države, djeluje osam franjevačkih
provincija: Hrvatska franjevačka provincija Sv. Ćirila i Metoda
(Zagreb), Hrvatska franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
(Split), Hrvatska franjevačka provincija Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri
(Zadar), Hrvatska franjevačka provincija franjevaca kapucina,
Hrvatska franjevačka provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša,
Hrvatska franjevačka provincija franjevaca konventualaca, Franjevačka
provincija Bosna Srebrena sv. Križa (Sarajevo) i Hercegovačka
franjevačka provincija Uznesenja BDM (Mostar). Fascinira činjenica da je
franjevački pokret krenuo na svoj put u 13. stoljeću i da još dalje živi i ne
jenjava. Ne znam koji redovi toliko srastaju s lokalnom kulturom, a da pritom ne
zaboravljaju evanđeoske istine. Franjo Asiški je bio Talijan, Antun
Padovanski pak Portugalac. Ali svima dođu kao da su dio njihovog naroda, kao
da su iznikli baš na njihovoj zemlji, na bilo kojem kontinentu se ta zemlja
nalazila.
Ono što je kod svih redova, ne samo franjevačkih, specifično je to da ako i dođe
do reforme svećeničkog staleža u Katoličkoj crkvi, celibat će npr. i dalje
ostati kod redovnika. Zato se ne treba bojati reformi, jer svatko tko želi
zadržati celibat, uvijek može postati redovnik. Redovnici vuku specifičan
kontinuitet. Uostalom, kod naših susjednih naroda i kod Hrvata nevjernika često
se može čuti za svećenika izraz fratar. Toliko je spojena slika o franjevcu i
svećeniku. Nije teško zaključiti da dokle god će biti Crkve u ovakvom zemaljskom
obliku, bit će i franjevačkih redova.
Pitam se može li se u 21. stoljeću pojaviti kakav novi Franjo Asiški? Tajna
privlačnosti ovoga dobroćudnog sveca u njegovoj je pozitivnoj jednostavnosti.
Kao što sam rekao, od 13. stoljeća franjevački pokret je u konstantnom gibanju,
sa svim usponima i padovima. Pozivam sve vjernike da stvarno razmisle kakav bi
to red mogao nastati koji spaja vječnu istinu Dobre Vijesti i duh vremena 21.
stoljeća? Iskreno, nemam nekakav dobar odgovor na ovo pitanje. Ali, ako se moglo
u srednjem vijeku, zašto se ne bi moglo i danas?
U svakom slučaju, uvijek će biti žena i muškaraca koji će slijediti Krista po
Franjinom modelu. Počevši od isusovca koji se nalazi na Petrovoj stolici.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Profesor Peterlin bio je jedan od najboljih ljudi koji su se rodili u Zagrebu!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|