|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na Križ Života
Datum objave: 7. 9. 2014.
Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt
5,9) Ovo je jedan od temelja kršćanstva. Mir. Onaj tko radi za mir, Bogu je
blizak. Danas kada gledamo svijet, on lagano klizi ka globalnom sukobu. Često
pišem kako se ratuje na ovaj ili onaj način na svim kontinentima. Trenutno
bijesni rat na europskom kontinentu. Ukrajina, pradomovina mnogim Slavenima, pa
tako i Hrvatima, gori od Putinove zlobe. Vladimir Putin, suvremeni ruski
svevladar, nikada nije pobjegao od marksističkog materijalizma. Jednom KGB-ovac,
uvijek KGB-ovac. Doduše, taj plastificirani egomanijak, koji se hrva s
medvjedima, kupa u ledu i koji šalje ruske i ukrajinske mladiće u smrt, ima
potporu Ruske pravoslavne crkve. Putina ne obvezuju Kristove riječi, ali RPC bi
trebale.
Imajte sol u sebi, a mir među sobom! (Mk 9,50) Jedan od preduvjeta dobre
kršćanske egzistencije uspostava je mira. Volimo se kititi svojim kršćanstvom,
volimo se hvaliti kako smo dobri vjernici, a s druge strane često nam sve ostaje
na riječima. Nisu samo pravi oružani sukobi problematični. Puno gore je što
živimo jedni do drugih i u nekom smo tihom ratu. S članovima obitelji, sa svojim
susjedima, s onima koje smo nazivali prijateljima. Ne može se iz Hrvatske
zaustaviti rat u Ukrajini i u Siriji, toj vjekovnoj, među ostalim i kršćanskoj
zemlji. Ali mogu se zaustaviti naši mali međusobni ratovi. Mogu se oprostiti
loše riječi, mogu se oprostiti dugovanja, mogu se oprostiti bolne prevare. Ako
se čovjek naziva kršćaninom, katolikom, pravoslavcem, protestantom, onda ne može
nego praštati. Jer Bog sve prašta.
S druge strane Isus opet kaže: Mislite li da sam došao mir dati na
zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. (Lk 12,51) Ovaj omiljen stih
svima kritičarima kršćanstva, nije poziv na ratovanje. Poziv je to da se
opredijeli protiv zla. Da se odijeli od zla. Da se ljudima poput Vladimira
Putina kaže da ne mogu svoje tenkove slati na svoje susjede, na svoga bližnjega.
Jednako ovo vrijedi i za američke neokonzervativce i razne američke izazivače
apokalipsi. Onoga koji poziva na ubijanje, na smrt, onoga koji uništava život,
treba izolirati dok se ne opameti. I ne prestane. To je jedina razdioba kojoj
kršćanin treba težiti. Zlo treba izolirati. A zlo se lako prepoznaje. Uništava
život.
Sad dolazimo do jednoga zanimljivog momenta u Novom zavjetu. A to je da Isusa i
njegove učenike često prepoznaju oni, čiji je posao ratovanje. Centurion iz
Kafarnauma (Mt 8,5-13; Lk 7,1-10), stranac, nežidov, moli Isusa da mu ozdravi
bolesnog slugu. Njegove riječi: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov
moj… ponavljaju se svake nedjelje u svako doba dana širom svijeta. Isusov
komentar: Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere, svjedoči o
kakvom je čovjeku bila riječ. Centurion pod križem (Mk 15,33-41; Mt 27,45-56; Lk
23,44-49) dobio je povijesno nezahvalnu ulogu da zapovijeda Isusovom
razapinjanju. Unatoč tome, dobiva neviđenu milost, kao jedan od rijetkih uviđa
Isusovu nevinost. Centurion Kornelije (Dj 10) prva je osoba iz nežidovskog kruga
koja se preobraća na kršćanstvo i prima Krista. Sveti Petar prelazi
granice svoga židovstva zbog ovoga čina i napravit će popriličnu buru među onima
koji su smatrali da je kršćanstvo samo židovska stvar. Danas, gotovo dva
tisućljeća poslije, kada judeokršćana nema, ova epizoda se čini nestvarnom.
Svetoga Pavla, centurioni čak dva puta spašavaju, prvi put u Jeruzalemu
od bičevanja (Dj 22,25-26), a drugi put na putu za Rim, centurion Julije (Dj 27)
odluči ne ubiti Pavla za brodoloma.
Kršćanstvo će se ukorijeniti među rimskim vojnicima i časnicima. Za vrijeme
Dioklecijana i Galerija, tjeralo se vojnike i časnike da se odreknu
kršćanstva. Ali, od doba Konstantina, u vojsku ulaze vojni protokapelani.
Iz rimske pozicije, vjera je bila javna stvar. Nije se moglo biti nevjernik.
Tadašnje rimsko razumijevanje svijeta, kulture i prava nije poznavalo
ireligiozne osobe. Aurelije Augustin je prvi veći teolog koji spaja vojno
zanimanje s kršćanskim bivanjem, od njega potječe teorija pravednog rata. Drugi
veliki kršćanski teolog koji je posvetio podosta misli na temu ratnika i
kršćanstva je Martin Luther. Naime, zabrinuti vojnici pisali su mu, a
ovaj je u više radova (nema ih na hrvatskom) obrazlagao da je vojnički posao kao
svaki drugi, da vojska može pravedno ratovati, a da postoji krivnja na onome tko
je započeo sukob.
Katekizam Katoličke crkve (2309) kaže: Treba pomno razmatrati stroge uvjete
koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog
svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti. Istodobno
treba: *Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda
trajna, teška i izvjesna. *Da su se sva ostala sredstva kojima bi se
tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna. *Da postoje
ozbiljni uvjeti uspjeha. *Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i
nereda većih od zla kojem se želi doskočiti. U ocjenjivanju ovoga uvjeta veoma
veliku težinu ima moć suvremenih sredstava razaranja. Ovo su zapravo
tradicionalni uvjeti nabrojeni u učenju o tako zvanom “pravednom ratu”. Procjena
tih uvjeta moralne opravdanosti spada na razborit sud onih koji su odgovorni za
opće dobro.
Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. (Iv 14,27) Isusovo ovozemaljsko
koračanje ovim izgubljenim svijetom ipak donosi mir. Svaki kršćanin iz svoje
dubine treba težiti uspostavi mira, ovdje i sada. U ime Trojedinog Boga, u ime
bližnjega, u ime mira. Dakle, na osobnoj razini treba izgrađivati prvo taj mir.
Ako to uspijemo oko nas, oko sebe, postoje veće šanse da će mir nastati u
svijetu. Također, u ovim trulim vremenima ne smijemo se odreći svoga kršćanskoga
poziva.
Čovjek kao biće evolucije, sklon je ratovanju, sklon je uništavanju. Nikada
nismo daleko otišli od pećine, od prašume i od lovačkog načina razmišljanja.
Jedina svjetla točka ljudske povijesti je Isus Krist. Ništa se zaista stvarno
nije značajno dogodilo od kada je svijeta i čovjeka, osim pojave Isusa Krista i
tog direktnog ulaska živoga Boga u ovaj naš svijet. Dužni smo širiti njegov
shalom, njegovu eiréné, njegov mir.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Rat bijesni u Ukrajini, rat bijesni na Bliskom istoku, pola Afrike pod oružjem,
Kina prijeti Tajvanu invazijom. Ogavno doba.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|