|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na Križ Života
Datum objave: 28. 4. 2014.
Volim Zapad. Sasvim sam otvoreno frankofil i amerikanofil. To su dvije
kršćanske države u kojima su religija i država striktno odvojene. Francuska
doduše prakticira strogi laicitet, ali budimo realni, u središtu svakoga
francuskog grada je katedrala i Francuska i francuska kultura su primjerice
nemoguće bez jedne Ivane Orleanske. To što država drži sve crkve na distanci je
više nego pohvalno. Za mene su Zapad primjerice i Rumunjska i Ukrajina. Pogotovo
Ukrajina, gdje se danas brani koncept Zapada pred istočnjačkom putinovskom
despocijom. Niti Rusija, niti Turska za meni nisu Zapad. Da, jedno od mjerila
Zapada je i kršćanska civilizacija.
Damir Boras je starokatolik. Dakle manjinac. Nešto znam o toj Crkvi jer
sam pisao diplomski o njima. Nije se lijepo hvaliti, ali jedini sam napisao
kritičku povijest hrvatskih starokatolika između dva svjetska rata. Pisao sam po
starokatoličkim izvorima, a kako sam bio sam iskren spram starokatoličkog
biskupa Marka Kalogjere, moj rad nije baš najbolje primljen u
starokatoličkim krugovima. Doduše, poslao sam ove godine znanstveni rad o
starokatolicima za jedan hrvatski domaći povijesni časopis, a tamo su me u
recenziji de facto proglasili četnikom. Računajući da mi redovno na
Politikaplusu pod tekstovima pišu da sam ustaša, a nekada i komunist,
pozivam općinstvo da se odluči jel’ sam četnik, ustaša ili komunist, jer živim u
neizvjesnosti. Ako krene građanski rat, da znam u koju vojsku otići.
Da se vratimo na temu, jedna stvar kod hrvatskih starokatolika je sigurna. A to
je da se od samih početaka zalažu za vjersku toleranciju i za razumijevanja među
ljudima. Kako vrlo vjerojatno imam najjaču zbirku starokatoličkih tekstova u
Hrvatskoj između dva svjetska rata, mogu to potvrditi. Ali, borbenim ateistima,
odnosno antiteistima, najgori su ti tolerantni kršćani. Naime, pod krinkom borbe
za toleranciju, borbeni ateisti tjeraju svoju vjersku propagandu.
Obećao sam sebi hiljadu puta da se neću živcirati oko Facebooka. Ali ne pomaže.
Ovoga Uskrsa, bilo je posebice zabavno. Obožavam Uskrs, sve vezano uz Uskrs,
biblijske tekstove, zeke i piliće, pisanice i sve moguće. To je moj blagdan,
nešto čemu se profesionalno i osobno veselim. Nešto što, kao što rekoh,
obožavam. Komentari borbenih ateista ispod uskršnjih čestitka su bili
bezobrazni, degutantni i naporni. Osobno meni kao teologu može se najviše
prigovarati što ne polažem previše u misionarski rad. Nisam u životu nikome
nametao svoje vjerske poglede, neću nikada ikoga vući za rukav, vjerujem da je
vjera isključivo dar Božji i nikada neću ikoga vući, zvati ili gurati u bilo
kakvu crkvu. Svi dobro znaju da više nego rado odgovaram na svako pitanje iz
teologije, da sam sate i sate proveo tumačeći svakome tko me pitao bilo kakav
vjersko-religijski pojam i da nikoga nikada neću odbiti. Ali da ja nekoga
navlačim za rukav i da namećem svoje vjerske poglede nekome, ne dolazi u obzir.
A to je ono što antiteisti, ali i newageovci čine svaki dan.
Ja jesam za dijalog. Poslušat ću svakoga. Razgovarati sa svakim. Na mene su u
životu značajno djelovali pojedini moji profesori, većinom ateisti. I to u
duhovnom smislu. Postao sam mekši, postao sam tolerantniji, više volim sebe. Ali
da se u ime dijaloga odričem temeljnih postulata svoje vjere, da se odričem
Krista, e to jednostavno ne može. Kršćanstvo nije i nikada neće biti naivno
popuštanje drugome. Okretanje drugoga obraza nije odricanje sebe, nego je
potvrda svoga stava. Vjera se ima da bi se njegovala, da bi se raslo u slobodi
za Krista. Svaki onaj koji misli da je dijalog tu da bi se od kršćana pravilo
ateiste, kvazihiduiste, kvazibudiste, pogane ili nešto peto, promašio je bit
dijaloga. Dijalog je tu kako bi čovjek upoznao drugoga, kako bi shvatio drugoga,
kako bi bio tu za drugoga, ali da pritom ostane pri svojemu, da svoje oplemeni.
Tko to ne shvaća, a tvrdi da je za dijalog, laže i obmanjuje.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kratak i sladak tekst! Biti vjernik ne znači biti slabić!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|