|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na Perun.hr
Datum objave: 2. 12. 2016.
Zadruga, Cinkuši, Miroslav Evačić... Snage kajkavskog zvuka od devedesetih
naovamo. Zagorje, Prigorje, Podravina i Međimurje podarili su nam mnogo
glazbenih poslastica mimo 'čiste' i 'klasične' narodne glazbe ili etna.
U ovogodišnjim šetnjama po muzičkoj arheologiji mile nam domovine Hrvatske i
jedne propale federalne države, u kojoj su jedino zajednički dobro funkcionirali
košarka i muzika, moglo se vidjeti da, ako i je postao etno utjecaj na rock,
onda je dominirao, uvjetno kazano, istočni melos. Makedonski, romski, bosanski,
crnogorski melos, a Slovenci su uvijek bili priča za sebe, država u državi.
Slično kao sa ča-valom, kajkavski muzičari digli su tek svoje kajkavske glave i
svoje kajkavske trbuhe kako se država osamostalila. Počnimo s jednim
zaboravljenim primjerom. Davor Dretar Drele, primarno znan kao voditelj,
bio je skoro pa punokrvni rapper. Dreletronic je nastao kao zafrkancija
na legendarnoj Z3 televiziji, gdje je Drele radio iz pulta i na kojoj je nastala
'Zagorje Delite' negdje 1989. ili 1990. Prvi album iz 1992. 'Se bum vas tužil'
(Orfej), skup je ludih obrada raznih hitova, na kojem su surađivali mnogi, pa
čak i tada megapopularni ET (Boytronicu se to ludo svidlo) ili pak
Vladimir Pavelić Bubi (čuveni back-vokal i polovica tadašnjih Vatrogasaca),
jednostavno kazano vrhunska produkcija. Sljedeće godine je izdana singlica za 1A
brigadu Tigrove sa 'Čavel v glavi'.
Uglavnom, Zagrepčanin Drele izigrava veselog i stereotipnog Zagorca koji kao
pjeva o hrani i alkoholu, iza čega se krije razorna društvena kritika, koja
možda i nije najbolje vidljiva u već spomenutoj obradi 'Čavoglava' pod nazivom 'Čavel
v glavi', koja je bila udarni hit prvoga albuma. Drugi i zadnji album 'V tuđoj
kuruzi' iz 1994. nastavlja u istom gorko-slatkom tonu, s udarnom obradom
Pejakovićevog megahita 'Nesretnik sam od rođenja' prekrštenog u 'Zagorci
samo od rođenja', na prvu ruku veseo tekst, kada se bolje posluša zapravo je
jedan od najcrnjih tekstova na hrvatskom jeziku, pjesma u kojoj Turčini umiru na
cesti zabijavši se u tuđe aute, zagorski susjedi se međusobno ubijaju, crnilo do
bola. Duh crnih devedesetih u dva navodno vesela albuma.
U središte pozornosti, morali su kad-tad dođi i pravi zagorski punkeri. 'Vesela'
družina Krešimira Končevskog pod imenom Zadruga, rođena je 1990. u
Zlataru, a snimili su tri albuma. Redom, to su: 'Od blata do neba' (1993.).
'Hiti se na pleća' (1995.), i '... a kak se ne bi zval' (1998.). Za oko javnosti
zapeli su tek s drugim albumom. Na B1 se nalazi obrada zagorskog narodnjaka
'Male Čiči', koju su na singlici izdali Gradišćani davne 1970. Ono što
se često ne spominje, da je 'Mala Čiči" zapravo duet s Hladnim pivom (što
band nikada i ne krije). Drugi razlog popularnosti je bio što je drugu gitaru
svirao na prva dva albuma televizijski novinar Tihomir Ladišić, pa je to
kolegama novinarima bilo cool i zanimljivo, a Bob Rock iz Laku noć Hrvatska još
i povremeno svira sa svojim punkerskim drugovima. Zadruga isto ima specifično
crnilo među svojim tekstovima, ali i jednu istinsku sjetu, primjerice, Mile
Kekin na svojim koncertima obožava izvoditi 'Dok bil sam mlad (A8 s trećeg
albuma). Prvi glasovi Zagorja i danas su koncertno aktivni, a svakako zaslužuju
svoj zasebni tekst.
U ovoj našoj kratkoj šetnji došli smo do Cinkuša. Nastali su sredinom
devedesetih u planinarskim domovima, to je prijateljsko-obiteljski muzički obrt
nazvan po Krležinom stihu, a svira svekajkavski repertoar tradicionala.
Dragi gosti svugdje, pa tako primjerice obožavani su u Neumu. Opisivani su
najčešće kao hrvatski Poguesi, ta vesela družba snimila je tri studijska
albuma 'Zeleni kader' (1999.), 'Domesticus Vulgaris' (2005.) i 'Špiritus Sanctus'
(2009.), te jedan poprilično živi 'Cinkuši Uživancija Live in Teatar &TD,
Zagreb, 12.05.2010.' (2011.).
Surađuju s kajkavskom elitom, Tetom Lizom, Vidom Balogom (koji pak
sam je Dreletov kompanjon), Lidijom Bauk. Dok kod prije spomenutih
izvođača, ima sjete i crnila, Cinkuši slave kajkavske vrednote, dobro piće,
dobru papicu, ljubav (duhovnu i tjelesnu), ali znaju često piknuti i u političko
(npr. specična obrada 'Meknite se si gore' s prvog albuma). Vrhunski punk
doživljaj uživo, koji nije nostalgično prenemaganje, nego promišljanje
kajkavskog humanizma u 21. stoljeću, koliko god da to zvučilo hoch ili otrcano.
Živeli!
Podravskog bluzera Miroslava Evačića spominjali smo već u prijašnjem
tekstu o Istri. Marljivi skladatelj, multiinstrumentalist i glazbeni producent
iz Koprivnice snimio je od 2003. do 2014. čak osam albuma. Preslušao sam 'tek'
četiri u cijelosti (više puta), ostale onako letimično (svi su na Deezeru),
riječ je o podravskom bluesu koji sasvim dobro funkcionira u svjetskim
razmjerima, bavi se podravskim toponimima, ali i muzičkom ostavštinom Blaža
Lengera (glavnog podravskog etno muzičara/tamburaša za druge Juge, malo
znanog izvan same Podravine). Muzički pogon čini i njegova supruga Gordana,
a što će biti s pomladkom, to tek treba vidjeti. Obitelj Evačić je muzički kao
MB pivo, 'Svetsko, a naše'.
Zagorje, Podravina, treba svakako spomenuti Međimurje. Od međimurskih snaga,
vrlo vjerojatno najkarizmatičnija je Lidija Bajuk. Zagrepčanka, rođena u
Međimurju izdala je više albuma: 'Zora-djevojka' (1997.), 'Kneja - LP' (1999.),
'Tira les' (2001.), 'Luna' (2005.), 'Zipčica' (2010.), 'Matapur' (2012.) i
zadnji 'Prelja' (2015.), kao 'Lidija Bajuk trio'. Suvremeno promišljanje
magičnog svijeta Međimurja etnologije, izlazi djelomično iz činjenice da je
gospođa Bajuk znanstveni radnik, radi na Institut za etnologiju i folkloristiku.
Prva četiri albuma su izdanja Hourinog 'CBS'-a, Jajo Houra je slušao
Lidiju Bajuk, jako mu se svidjelo i odlučio je da snimi album za njega, tu je
definitivno rokerski link i zato je spominjemo. Od zanimljivosti, pomalo na
tragu Joan Baez, svirala je 2002. na zagrebačkom Prideu, a ujedno je
2010. bila članica Glavnog odbora Matice hrvatske.
U prijašnjem pisanjima, spomenuo sam i Azru i Vještice i njihove
etno utjecaje. Boris Leiner (Azra), Mladen Juričić (Film),
Srđan Sacher (Haustor) zagrebačka su super grupa. U devedesetima,
priključili su se međimurskim gibanjima, zadnji (studijski) album 'Kradljivci
srca' (1996.) totalno je etno album, druga polovica su sve tradicionali (Ljubav
se ne trži, Snočka, Janko, Truden hodim &Prišel mi je list). Također je ovaj
album izdanje Hourinog CBS-a.
Možda još možemo spomenuti i Ivanu Plechinger, njezin drugi album 'Momci
momci' (1998.) koji je prožet sjevernjačkim etno utjecajem, pogotovo Međimurjem,
što svjedoči maxi singl 'Zora' iz 1997. koji je najavljivao album sa 'Zorom' i
'Međimurskom'. Možemo zaključiti da se Međimurje podosta dobro uvuklo u
mainstream, za razliku od Zagorja i Podravine.
Kajkavski dio Panonije jednako je ratnički kao i ostatak Hrvatske i susjednih
nam područja. Na spotu za 'Čavel v glavi', postoji jedan sitni detalj, a to je
mužikaš u ZNG lajbeku. Dok kod muzike bregovićevskog mačizma nalazimo balkanskog
napaljenog i pijanog supermena koji hvata žene za spolni organ, u rocku i world
music kajkavskog podneblja imamo depresivnog veseljaka koji zapravo pati
neshvaćen od okoline koju toliko obožava, toliko da pjeva o njoj i slavi njezine
lijepe strane, dok sebi brunda u bradu, objašnjavajući svijetu da ljubav se ne
trži, niti ne kupuje.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ah... Drele je političar, Miroslav Evačić i supruga Gordana su preokupirani
nekim nemuzičkim aspektima života, nedavno su Cinkuši izdali album, Lidija Bauk
je naveliko aktivna u Matici hrvatskoj, a meni je Kreš na jednom od koncerata
Zadruge, pred koju godinu, dao da tulim na mikrofon refren Male Čiči, što
smatram jednim od boljih trenutaka u životu.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|