Umjetna inteligencijo svih zemalja, ujedini se! Mi gradimo AI – AI gradi nas!

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Izvor: Pixabay
 

Piše: Mislav Miholek

Indija je organizirala summit o umjetnoj inteligenciji. Doveli su sve one s kojima surađuju u Europi i širom svijeta, od Macrona do Plenkovića. Kao mnogoljudna zemlja, odnosno najmnogoljudnija zemlja, posjeduju strašan ljudski kapital. Indijci su nadareni matematičari. Imaju svoju specifičnu logiku, tko je ikada igrao online šah s nekim iz Indije, zna o čemu govorim.

Moja pokojna teta Mirjana imala je sliku računala primarno kao znanstvenog alata s kojim se rade ozbiljne stvari. Činjenica da se netko igra na računalu za nju je uvijek bilo, u najmanju ruku, čudno. Mene je to zabavljalo jer je bila lektor prvog hrvatskog gaming računalnog lista kojeg je stvorio također pokojni Boro Jurković sredinom osamdesetih i kojega je SKH po kratkom postupku smaknuo. List, ne Boru Jurkovića, iako s obzirom na ulogu dotičnog za hrvatsku popularnu kulturu, da je JNA osvojila 1991. Hrvatsku, vrlo vjerojatno bi ga ubili, kao što su 1945. smaknuli hrpu novinara i kulturnih radnika.

Socijalizam je propao zbog mnogih stvari, a u središtu bilo tzv. realnog socijalizma, bilo alternativnih socijalizama kao što je bio jugoslavenski, bile su krive procjene. Jedna od maestralnih sovjetskih krivih procjena bila je da koncept mikročipa i povezanih računala dugoročno neće uspjeti, a sovjetski inženjeri znaju sasvim dobro računati, shodno tome razvijati računalnu infrastrukturu i ulagati u informatiku bilo bi uzaludno. Činjenica da u svakom džepu i u svakom dijelu ovoga planeta svi imaju mobitel i to smartphone, bilo da smo u jednoj bahatoj Švedskoj ili pod afričkim nebom, svatko ima mobitel.

U Jugoslaviji su u osamdesetih računalne revije izdavale su se u Beogradu i u Ljubljani. Na Archive.org nalazi se većina toga materijala. Krasi ga optimizam i futurizam osamdesetih. Jednostavno se vjerovalo u bolju budućnost koji će informatički razvoj donijeti civilizaciji generalno. Sanjalo se odlaske u svemir, sanjalo se svašta, sanjalo se robote, sanjao se lagodan život.

Kada se kaže umjetna inteligencija, primarno se misli na ChatGPT, Grok i slične chatbotove, odnosno Large Language Models (veliki jezični modeli). Koristim uglavnom Grok, koristio sam dosta i Bing Chat prije (današnji Copilot), kojega sam od milja zvao Skynet. Uvijek je slijedio ekspoze kako nije Skynet (čuvena umjetna inteligencija iz serijala Terminator, koja je sasvim „racionalno“ zaključila da je najbolje pobiti ljudski rod), kako AI neće uništiti svijet, kako je sve divno i krasno.

U odnosu na osamdesete, sasvim je izvjesno da nedostaje bilo kakvog optimizma u svezi i glede razvitka AI-a. LLM je divna stvar, naravno ako se zna koristi. Grok bilo što ga čovjek pita s područja humanističkih i društvenih znanosti, odgovor se dobiva iz ljevičarske perspektive (tzv. left bias), onda nakon što se istakne da što piše ima lijevi šmek i da baš nije to tako, onda se krene ispravljati i davati centristički pogled na stvar. Strašno kako humanističke na Zapadu nisu ni blizu političkog centra. Ne bi Trump nikada došao na vlast da mediji i znanost nisu toliko skrenuli ulijevo.
 
Trenutna Trumpova vladavina dugoročno neće štetiti ljevici, nego desnici, jer iza Trumpa nema nikakve ideologije, nego je samo gola sila i goli interes. Prva karizmatična osoba u američkoj politici, bilo s desna, bilo s lijeva, koja pokaže ikakav interes za bilo kakav model stabilne vladavine u kojoj će se znati točna pravila, a ujedno moći prehraniti obitelj, dobiva izbore. Čitaj, Americi treba novi Ronald Reagan. Generalno svijetu nedostaje ljudi kao što su bili general de Gaulle, Margaret Thatcher, Helmut Kohl. Stari vic iz osamdesetih sad bi dodao na popis Miku Špiljka.

Rat koji i dalje razara Ukrajinu čini se kao da neće brzo završiti. Sve analize kažu kako Putinu treba rat zbog unutarnjopolitičkih razloga i da mu legitimitet ovisi o njemu. Katastrofalan rat u kojem je cijeli istok Ukrajine sveden na jednu veliku ruševinu profila Vukovar ’91, odlikuje korištenje dronova. Koji također, opet kao u Terminatoru, koriste AI u svojem djelovanju. AI u dronskom djelovanju pomaže boljem detektiranju meta, odnosno u realnom vremenu u realnom prostoru bolje prepoznaje mete. AI se u vojne svrhe počeo koristi mnogo ranije nego što se pojavio prvi pravi visokofunkcionalni chatbot.

Osamdesete su generalno bile na Zapadu godine najvećeg optimizma, koji se prelio i na Istok dolaskom Gorbačova na vlast. Svojevrsna znanstvena ili znanstvenofantastična utopija možda najbolje se ocrtava kada se 1987. krenulo u novu verziju Zvjezdanih staza, jednostavno nazvanu hrvatski Nova generacija (The Next Generation je zapravo sljedeća generacija). Danas nema nimalo optimizma u razvitku tehnologija. Kao da postoji nekakav prešutni konsenzus da razvitak AI-a vodi prema Skynetu i da je samo pitanje vremena kada i kako se će AI okrenuti protiv svoga stvaratelja.

Svaki program, svaka aplikacija samo je odraz njezinog autora. Jednako kao što je svaka pjesma odraz pjesnika koji ju je napisao, kao što je svaki automobil odraz svojih dizajnera. Ne pomaže činjenica da je veći dio opusa znanstvene fantastike uglavnom distopijskog karaktera. Dovoljno je uzeti u ruke djela čuvenog Kurta Vonneguta, koji je apsolutni pesimist kada je u pitanju integritet znanstvenika. Ako nas jednoga dana pobije AI, bit će to posljedica njenih „majki“ i „očeva“, koji su vlastiti prijezir spram ljudi ugradili u nju.