|
| |

Piše: Mislav Miholek
Uskrs je blagdan optimizma, uskrsno otajstvo
je revolucionarno u svemu. Uskrs kao koncept (ili tu nešto slično) nije
stran nekršćanskim kulturama, uostalom ptica Feniks je
bila pokrštena od prvih kršćana i postala je moćan simbol uskrsloga
Krista.
Skandal Uskrsa je prvenstveno u tome što
prekida ciklički niz. Stari vijek pati od viška pesimizma, uostalom i
starozavjetni Propovjednik odiše zlokobnim pesimizmom:
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema
ništa novo pod suncem (1,9). Grci na svijet gledaju kao na cikličko
ponavljanje vlastitih gluposti i zlog usuda, grčke tragedije su zlatni
spomenici nemogućnosti bijega od vlastite sudbine. Na Istoku, u Indiji
ciklusi reinkarnacije razvlače se na milijune godine, pa kud koji, mili
moji.
Kristova finalna žrtva dokida sve ostale
žrtve, prirodne religije u kojima se kolju životinje su besmislene,
svaki oblik žrtvovanja gubi smisao, Uskrs je oslobođenje od svih
zabluda, Krist je prvi koji je pobjegao iz platonističke pećine i to je
platio životom. Uostalom Kelso i viče da je kršćanstvo platonizam za
mase, pritom navodno branivši filozofiju od zločestog kršćanstva.
Da se spustimo s teološko-filozofijskim
visina i vratimo u našu napaćenu i blesavu zemlju. Hrvatska trenutno
živi pravim novozavjetnim životom. Hrvatska je kao Sveta Zemlja kada je
Krist hodao njome, višak nezaposlenosti, nepopravljiv pesimizam i
očekivanja nekih čuda. Da nešto ne štima sa svima nama vide i oni koji
su ovdje došli. Najbolje teološko štivo ovoga Uskrsa je
razgovor
studentskog kapelana Odilon-Gbenoukpoa Singboa za Jutarnji list. Iskreni
kršćanin, čovjek koji živi evanđelje, voli Hrvatsku, ali mu ide na živce
taj naš pesimizam.
Pater Odilon, podrijetlom je iz Benina, postao
je u međuvremenu pravi Hrvat, samo što ima očito čišće srce od
nas tu, jer kao što rekoh, ne dopušta da ga pojedemo s našom negativom.
Pred četiri godine ovaj odlučan svećenik bio je u
Svlačionici Roberta Knjaza, igrom slučaja, to je i moja emisija, jer istraživanje i
faktografiju sam ja radio. Ovaj afrički Hrvat nas čita bolje nego što mi
sebe čitamo, čini mi se da je ljut na sve nas jer ne iskorištavamo
Bogom-danu zemlju. Činimo svi očiti grijeh propusta, barem se to
tako meni čini.
Uskrs je optimizam, Krist s križa, s
najvišeg poniženja ustaje iz mrtvih, prekida ciklus loših događaja, iz
tragedije čini trijumf. Na nama je da prekinemo loši niz odluka, da
Hrvatsku izvučemo iz gliba. Uskrs ne smije biti samo jedan dan, nego
Uskrs treba živjeti i na ovaj Uskrsni ponedjeljak, ali i svaki dan u
godini. Ispada da je lakše kukati, nego biti radostan zbog Kristova
trijumfa.
(02. 04. 2018.)
Sve
tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz
obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na
preneseni sadržaj.
| |
|