|
| |

Piše: Mislav Miholek
Hrvatska se sasvim sigurno nalazi u
svojevrsnoj krizi upravljanja. Razlozi su, što bi se reklo
starim socijalističkim rječnikom, složeni, ali stil
upravljanja preuzet je iz bivšega sustava koji je pak doživio svoj slom
zbog lošega gospodarstva, zbog lošega odabira kadrova, zbog loših
međunarodnih odnosa, generalno gledano, komunistički sustav se
jednostavno istrošio.
Jučer (ponedjeljak) navečer na HTV1,
poslije Dnevnika, prvo je išao dokumentarni film o Ljudevitu Juraku,
ocu hrvatske patologije, kojega je 1945. smaknuo Vojni sud Jugoslavenske
armije zbog toga što je provodio iskapavanja masovne grobnice u Vinici,
u koju je NKVD smaknuo lokalne Ukrajince, debelo pred rat. Zloglasna
OZNA je pak također bila zainteresirana za dr. Juraka, iako ga Vlado
Ranogajec smaknuo koji mjesec prije. Partizanski kapetan bio je
specijaliziran za ubojstva intelektualaca i vjerskih službenika. Ima
svoju ulicu u Zagrebu. Film su radili Lada Džidić Barić i
Tihomir Ponoš, te Dario Špelić kao suradnik. Tim ljudima se
ne može vikati da su revizionisti i ustaše, jer jednostavno to nisu.
Odmah iza, bilo je finale treće sezone
serije Počivali u miru, u kojoj pratimo oznaško-udbašku
hobotnicu koja po seriji i dalje drma Hrvatskom. Vrlo pesimistična
serija. Marinko Prga kroz lik Žarka Paspe progovara:
UDBA je ovdi oduvik bila na vlasti! I bit će! A jel' znaš tko je UDBA?
UDBA to ste svi vi! Nesposobni, pokvareni do srži, rođenu mater bi
prodali da se dočepate onoga što vam ne pripada! I slijepcu je jasno
da postoji ovdje neprekinuti kontinuitet vlasti od 1945., zasigurno ne
kroz SKH (današnji SDP), ali kroz partijske kadrovi koji su veće 1989.
počeli bježati u druge stranke, ako se nisu mogli pronaći na položaju u
SKH.
Kakve veze imaju ovaj dokumentarac i serija
s novom knjigom? Imaju puno, jer da bi smo shvatili ovaj kaos u kojem
živimo moramo ući u čudesni svijet socijalističkoga upravljanja, a ova
knjiga Davorke Budimir bavi se zadnjim razdobljem i sastavom
zadnjega komunističkoga Sabora i prati prve višestranačke izbore,
objašnjavajući kako je tadašnja jedina partija i njezine paralelne
strukture birale svoje funkcionere i regrutirale svoju vrhušku. Doba je
to kada su dinosauri kao Tito, Kardelj, Bakarić i
slični bili debelo mrtvi, pa su djeca slobodnije mogla birati tko će
biti na kojem položaju. Tadašnji mehanizmi odabira elite vrlo su
živi i danas.
Predstavljanje knjige bilo je simbolički na
vrhu zagrebačkoga Hotela Westin, na 17. katu, jer SKH imala je tendenciju
da sve svoje komitete i upravna tijela uvijek stavlja na najviše katove.
Uz dobro raspoloženu autoricu, govorila je i prof. dr. Livia Kardum,
jedna od recenzentica ovoga zanimljivoga djela.
Knjiga je svojevrsni nastavak doktorata
autorice 'Politička
elita u Hrvatskoj 1990.-2000.', koja je pak izdana prošle
godine. Oba djela, zbog svojih priloga, svojevrsna su hrestomatija
socijalističkih tekstova za koje bi svi da se rade zaborave, ali i nekih
HDZ-ovskih publikacija koje se često ne spominju. Povijesni zaborav je
opasna stvar.
Zanimljivo je kako domaća znanost, bilo
politologija, bilo povijest, bilo sociologija, sustavno izbjegava
osamdesete i devedesete kada se treba dotaknuti civilne elite, dok je
primjerice vojni vrh JNA i mehanizmi vojnog upravljanja više nego dobro
rasvijetljeni kroz različita djela Ozrena Žunca, Davora
Marijana, Ante Nazora i ostalih vrijednih znanstvenika.
Civilne strukture se gotovo ne istražuju.
S obzirom na sve navedeno, ova knjiga je
dobro došla i poticaj je za nova istraživanja. Hoće li se tako nešto
dogoditi, tek trebamo vidjeti!
(20. 03. 2018.)
Sve
tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz
obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na
preneseni sadržaj.
| |
|